preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Sedmaši, Razrednica Marina Kalogjera, 1966. godina

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Zakoni i pravilnici

Kalendar
« Listopad 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

 

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 1999552
Ovaj mjesec: 5888
Ovaj tjedan: 1715
Danas: 85

-

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Četvrti dan
Autor: Branka Kalogjera, 5. 10. 2017.

Četvrti dan ustali smo u sedam ujutro i pošli na doručak. Nakon finog doručka pozdravili smo se sa Šibenčanima i krenuli na dugi put prema Zagrebu. 

U Zagrebu smo prvo posjetili Tehnički muzej. Vodičica koja nas je dočekala u muzeju prvo nas je povela u rudnik. Na ulazu smo uglavnom udarali glavama jer je ulaz u rudnik nizak, srećom bez posljedica, jer u glavama ionako nema ništa ;). U rudniku je bilo baš zanimljivo, iako sam zapela nekoliko puta. Imali smo neko vrijeme za proučavanje podmornica, auta i zrakoplova. Imali smo puno pitanja za vodičicu. Najedanput je zazvonilo zvono, došlo nam je slabo jer nas je podsjetilo na školu.

To je bio kraj prvog dijela, slijedilo je najbolje - razgledavanje svemira. Ušli smo u malu prostoriju u obliku kugle s upaljenom svijećom. Vodič je rekao da ćemo čekati nekih pet minuta uz klasicmu muziku dok se naše oči ne priviknu na mrak. Nakon određenog vremena zavladao je mrak i vidjeli smo zvijezde. To me oduševilo! Usred gledanja zvijezda nazvala me mama. U mraku se vidjelo samo svjetlo moga mobitela pa sam prekinula (ipak sam je nazvala kad smo izašli iz muzeja). Odmah preko puta je muzej Dražena Petrovića. Baš nas je zainteresiralo. Dobili smo lopte, knjige, razglednice i plakate. Za ručak smo imali lazanje. Malo opuštanja i čekanje na Arenu od dva kratka sata.

Napokon smo dosli u „Mirotov dom“ Krapinske Toplice. Prvo smo svi odvukli kufere do vrha jer nismo skontali lift. Zadnju noć (i jutro) smo proveli zabavljajući se po hotelu…






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju