preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Upis prvaša u školsku knjižnicu, 2010. godina

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Kalendar
« Listopad 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Tražilica

 

 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2108052
Ovaj mjesec: 6151
Ovaj tjedan: 1918
Danas: 266

-

Lidrano 2013.
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
KUKAVICA - igrokaz
Autor: Paula Petković, 1. 3. 2013.

PRVI PRIZOR

(Marko se vraćao iz škole. U susret mu dođe prijatelj Ivan)

IVAN: Zar se i ti vraćaš ranije iz škole? Što ti se dogodilo?

MARKO: Posvađao sam se s jednim srednjoškolcem, onim Antom, na odmoru. Zaprijetio mi je da će me čekati nakon škole. Zato sam zamolio učiteljicu da me pusti ranije, prije nego njemu završi nastava. A ti?

IVAN: Razbolio sam se.

MARKO: Baš mi je žao.

Tada se raziđu.

DRUGI PRIZOR

Marko se smješkao u sebi:

MARKO:  Mislim da će se i Ante razboljeti od muke kad shvati kako sam ga nasamario. Čekat će me cijeli dan ispred škole, a mene neće biti! Ja ću kući uživati slušajući cvrkut svoga kanarinca.

(Zaneseno) Ptice! Ptice su najljepša bića!

Kraj jednog stabla se zaustavi i uzvikne iznenađeno:

Gnijezdo! Ne mogu vjerovati. I ptica je u njemu!

Propne se na prste ne bi li zavirio u gnijezdo. Nježnim glasom obrati se ptici:

 Ne boj se, neću ti ništa. Ja volim ptice. Oh, pa ti u gnijezdu imaš i jaja!

Odjednom ptica kljunom izbaci jaje iz gnijezda. Jedno, pa još jedno…

MARKO (prestrašeno):  Što si to napravila?

Kao da ga razumije, ptica se oglasi:

PTICA: - Ku-ku, ku-ku!

MARKO (naglo shvaćajući): A, kukavice!

U međuvremenu na klupu iza stabla sjeo je mladić kojega Marko, zaokupljen pticom, nije ni primijetio.

Kad je čuo zadnje Markove riječi, on poskoči, uhvati ga za ruku i vikne:

ANTE (ljutito): Koga ti nazivaš kukavicom, majmune!?

MARKO (uplašeno i zamuckujući): Nisam rekao tebi nego ptici…

ANTE (nastavlja istim tonom): Ma nemoj! Gluplji izgovor nikad nisam čuo!

MARKO (plačući): Istina je!

ANTE: Suze ti neće pomoći!(Uvrijeđenim glasom nastavlja) Htio sam da se nađemo poslije škole,da se pomirimo, a ti me još zoveš kukavicom!

MARKO (plačući): Ali tamo na stablu je stvarno kukavica, pogledaj! (Pokazuje rukom prema mjestu u krošnji).

ANTE ga na trenutak pusti kako bi zavirio kamo mu je pokazao. U tom času kukavica gurne iz gnijezda jedno jaje koje padne i razbije se točno na njegovom čelu. Od razlivenog jaja ništa nije vidio pa je počeo paničariti i mahati šakama oko sebe.

ANTE: Joj, što je ovo… Ništa ne vidim!

MARKO (počne se smijati, drži se za trbuh  i savija od smijeha, ali mu doleti šaka u oko)

ZASTOR (ZAMRAČENJE)

(radi promjene scene)

TREĆI PRIZOR

U Markovom domu. Veći dio pozornice prikazuje dnevni boravak. Mama glača rublje, tata gleda TV, baka u naslonjaču čita novine, starija sestra za računalom ili sa slušalicama ljulja glavu u ritmu i nešto pjevuši. S jedne strane ulazi Marko pognute glave. Kad se približi, vidi mu se šljivu na oku.

MARKO (tiho): Dobar dan.

MAMA (zabrinuto): Što ti se dogodilo (ostavlja  glačanje, prilazi s rukama na bokovima i nastavlja strogo) Zar si se tukao?

MARKO: Nisam.

OTAC (zagleda se u Marka): A kako si onda dobio tu šljivu?

SESTRA (skida slušalice i znatiželjno, sa smiješkom  prati razgovor)

MARKO (pomalo iznervirano): To je duga priča.

SESTRA (veselo): Pa imamo vremena…

BAKA (podiže pogled iznad naočala): Stvarno, o čemu se radi?

MARKO (vikne nestrpljivo): O kukavici! I prestanite me više ispitivati!

OTAC (ljutito): Prestani ti drugu djecu nazivati kukavicama…

MARKO (prekida oca): Ma o kukavici koja je…

OTAC: Dosta! Tvoja šljiva na oku govori da si se tukao! Tjedan dana nema odlaska na igralište!

SESTRA (radosno ubacuje): Zar nije bolje mjesec dana?!

MARKO (uzdahne i ljutita koraka uputi se prema drugom kraju pozornice)

MAMA: Kamo si se uputio?

MARKO (ne okrećući se): Idem u sobu, ionako sam kažnjen tjedan dana.

SESTRA (veselo dovikuje): Mjeesec!

(Ovdje se ovaj dio pozornice zamračuje, a osvjetljava se onaj koji prikazuje Markovu sobu.)

ČETVRTI PRIZOR

U Markovoj sobi. Radni stol i na njemu krletka s kanarincem. Čuje se umirujući cvrkut kanarinca.

MARKO (odloži torbu kraj stola, sjedne s uzdahom za stol i zagleda se u kanarinca): E, moj Kiki!Onaj Ante me prilično koštao. Ako se još jednom posvađamo, bit ću hrabar. Neću zaraditi ni jednu šljivu, a ako se to slučajno dogodi, idem k ravnatelju. Ravnatelj je jedina osoba koje se on boji. I neće me više ni pipnuti, vidjet ćeš!

KRAJ

Paula Petković 5.a,

Voditelj: Vesna Martinović

rad predložen za županijski Lidrano 2013.

 






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju