Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Vukovar. Hrabar, osjećajan, poučan i zanimljiv. Očekivao sam da će izgledati razornije nakon punih 20 godina od Domovinskog rata, ali ipak se Vukovar „izgradio“ u još veći, snažniji i ljepši grad.

Grad na najvećoj rijeci u Hrvatskoj. Zato ima puno komaraca i dok je vodič nabrajao neke čudne i otrovne vrste tih životinja došlo mi je da odem iz Vukovara. Ipak to me nije zaustavilo u razgledavanju gradskih spomenika, kao što su Ovčara, muzej bolnica, vodotoranj, Trpinjska cesta i mnogo drugih. Do Vukovara vodila nas je Trpinjska cesta zvanom „groblje tenkova“, kraj ceste je bio jedan od 18 pogođenih tenkova JNA i također podignuta bista zapovjedniku 3. bojne 204. gardijske brigade HV za Borovo naselje i Trpinjsku cestu Blagu Zadri koja je bila prekrivena crnom plahtom zbog uvedene ćirilice u Vukovaru. Nadam se da će brzo osvanuti bista Blage Zadre i nestati ćirilica iz „Grada heroja“. Dolazili smo u Vukovar primjećujemo izgranatiranu tvornicu obuće Borovo koja je prije rata zapošljavala čak 50% Vukovaraca i 50 % stanovnika iz Borova, vidjeli smo i dosta izrešetanih napuštenih kuća i zgrada do trenutka kad smo došli do muzej bolnice gdje je nasuprot bio srpski konzulat, ja sam smatrao da je to kao neka provokacija što je kasnije i vodič potvrdio. Uglavnom nismo došli radi srpskog konzulata nego već zbog čuvene muzej bolnice koja je mukotrpno bila granatirana 3 mjeseca. Na ulazu u prizemlje bolnice poviše nas je crveni križ koji je bio pun rupa, te rupe su predstavljali granatiranje bolnice što se protivilo ženevskoj konvenciji. Kada smo ušli pogledali smo jedan kratki dokumentarac o Vukovaru u tih 3 mjeseca okupacije i nastavili razgledavati razne hodnike, skloništa, sobe itd. Nakon bolnice pošli smo u koncentracijski logor Ovčara gdje smo vidjele izložene stvari oko 260 mučenih i ubijenih  civila, branitelja, medicinskih osoblja...krenuli smo na Ovčaru gdje je bila Spomen ploča (golubica) tj. mjesto gdje su četnici ubijali i trpali nevine ljude u vlastite iskopine. Kasnije smo pošli na mitnicu ili vodotoranj gdje nam nije trebalo ništa posebno naglašavat osim da je svadodnevno Ivica Ivančanin postavljao Hrvatsku zastavu na vrh mitnice, koju bi kasnije srpski agresori agresivno granatirali. Došla je i na red masovna grobnica gdje je 938 križeva postavljeno u znak ubijenih za vrijeme tromjesečne okupacije i posebno treba naglasiti da su odvojena dva križa jedan za najstariju žrtvu i jedan za najmlađu žrtvu koja je imala čak 16 godina, u sredini grobnice je skulptura zračnog križa gdje u sredini vječno gori plamen. Naposlijetku su nam vrlo blizu smješteni: Križ sa ušća i dvorac Eltz. Križ sa ušća je napravljen u spomen svim ljudima koji su dali život za slobodnu Hrvatsku, na njemu također piše sa hrvatskim pismom (glagoljicom) „Navik on živi, ki zgine pošteno.“ Pokušavali smo sami odgonetnuti što piše sa svojim lošim poznavanjem glagoljice ali uzalud. Tu je i dvorac Eltz koji je sagrađen u 18. stoljeću, mnogi od nas su se sjetili novčanice od 20 kn gdje se i nalazi pa smo spontano pokušali pronaći razlike ali uzalud... Vukovar se dijeli tj. Vuka ga dijeli na dva dijela na Novi i Stari Vukovar, Stari Vukovar gdje se i osjetu dosta utjecaja germana može se vidjeti po kućama, ulicama pa i po samom dvorcu. Vodič nas je poslije napornog ali i zanimljivog dana odveo u najbolju slastičarnicu u gradu, ali većina nas je pošla u jedan shoping centar koji je bio nasuprot slastičarne. U shoping centru smo mi dječaci tj. muškarci kupili pištolje, ali ne bilo kakve pištolje već pištolje na vodu mislili smo da je to dobra ideja ipak ta ideja je bila loša otprilike vrlo loša jer smo shvatili da smo poprilično mokri. Oduvijek sam maštao o posjetu „Gradu heroju“ koji me itekako iznenadio. Zato ću se vratiti opet na početak s riječima hrabar, ponosan, poučan, zanimljiv. Vukovar.