preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g. 

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Kalendar za 2023./2024.

« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Kad zvoni?

Kad vozi bus?

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2524865
Ovaj mjesec: 3463
Ovaj tjedan: 1154
Danas: 233

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Literarni radovi
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Čovjek je poražen tek kad se sam preda
Autor: Sara Kopač, 28. 6. 2014.

(komentar uz pročitano djelo E.Hemingwaya, Starac i more)

Nevjerojatno kako vam se ponekad lik u romanu učini stvaran, živ! Imate potrebu stalno družiti se s njime. Meni se to dogodilo sa Santiagom.

Privukao me taj siromašni starac snagom svog duha, svojom upornošću i svojom poniznošću. Kroz njegovu borbu naučila sam što je borba, da preživiš, opstaneš, vjeruješ. Samo uporni, odvažni i hrabri opstaju u ovom  moru života. Samo oni koji vjeruju idu dalje. Sve je te osobine Santiago imao. Kako je potresno njegovo divljenje prema ribi, tom ulovu života! Zar nismo svi ponosni kad uspijemo ostvariti cilj, a pogotovo smo ponosni ako to ostvareno uspijemo zadržati. Što ako izgubimo?

za nastavak klikni na opširnije


Odgovor na to teško pitanje našla sam prateći Santiaga: I kad si poražen, nisi poražen do kraja ako si u toj borbi pokazao hrabrost i odlučnost.Treba se znati boriti, treba poštovati protivnika, ali uvijek treba vjerovati u pobjedu. Ne treba odmah osvajati, treba se polako penjati stepenicama uspjeha. Zar Santiagova borba nije trajala 3 dana?

Naša je tek počela: škola, fakultet, posao... Samo hrabri, mudri i strpljivi opstaju. Hoće li boljeti? Hoće. Svaki udarac života, boljet će. Zar Santiagove raskrvavljene ruke nisu dokaz za to? Hoće li biti „morskih pasa“ na našem putu? Vjerojatno hoće. Zar ih i sada nema? Osjećamo ugrize već sada. Ali poput Santiaga uzmi u ruke sve što imaš (za sada je to znanje) i bori se! Udaraj hrabro i odvažno, brani svoj uspjeh, ne dozvoli da ti ga otimaju, dijele i uzimaju zasluge za njega.

Kad je teško, pozovi jedinoga koji te nikada ne ostavlja, dragoga Boga. Zar to nije i Santiago učinio? Mislim da samo s Bogom možemo doći do željenog cilja. Puno puta doći ćemo u iskušenje da sve ostavimo, ali samo mudri, izdržljivi i uporni plivat će u „moru života“. Zar mog dragog Santiaga nije sve boljelo, zar mu nije dolazila muka, zar nije razgovarao sa svojim rukama? Iako iscrpljen i slab, uspio je. Kad imaš volje i želje, možeš sve ! I kada ne ide, nastavi. Jer čovjek nije stvoren za poraze. „Čovjek može biti uništen, ali ne i poražen“, reče moj Santiago.

Ostavila sam ga na zadnjoj stranici da spava i sanja svoje lavove. Sanjao je svoju snagu. Dao je meni snagu da krenem u svoju borbu za  ribu-život. I kao da mi je rekao: „Znam da se bojiš morskih pasa, ali dok imaš volje i hrabrosti, imat ćeš i snage. Oni ti ne mogu ništa!“

Moj dobri, mudri starac Santiago.

Sara Kopač, 8.razred

povratak na literarne radove učenika





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju