preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Iz povijesti škole...

Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g. 

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Kalendar za 2023./2024.

Kad zvoni?

Kad vozi bus?

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2525545
Ovaj mjesec: 4133
Ovaj tjedan: 360
Danas: 121

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Literarni radovi
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
VUKOVARSKI komb INAT
Autor: Jakša Curać, 17. 11. 2014.

Udišući svjež zrak nošen burom po poljima VUPIK-ovog kombinata te koračajući velikim koracima po beskrajno ravnom vukovarskom tlu prilazim Ovčari.

Putem doznajem da je prije Domovinskog rata Ovčara bila poprilično velik skladišni prostor VUPIK-ovog kombinata, farme, u koju su za vrijeme  okupacije Vukovara, srpski vojnici donosili civile te ih nemilosrdno ubijali. Ali, to je za mene bila samo priča dok nisam došao do ulaza te sam tek tada osjetio svutu poniznost, tišinu i plač kojim njezini zidovi zjape.

za nastavak klikni na opširnije


Nakon ulaza u Muzej Ovčaru najprije sam zamijetio betonski pod u koji su utisnute tj. bez reda razbacane  čahure silnih metaka i municije koja je bila ispaljena po gradu Vukovaru. Koračajući polako s noge na nogu i slušajući tužne teške note tihe glazbe koja se vukla prostorijom  pokušavao sam zamisliti kako su se žrtve rata osjećale, ali ubrzo sam odustao jer sam shvatio da je to bilo previše strašno i nemilosrdno te da je to za mene nedokučivo jer se ja tako nikad nisam osjećao ili takvo nešto doživio, zato moje poštovanje prema tim ljudima postaje sve veće.

Oko mene na video-zidu naizmjenično su se prikazivali portreti žrtava te su neke njihove osobne stvari bile izložene u krugu na slami koja je za vrijeme rata bila zadnja stvar koju su žrtve dodirivale te ih je ispraćala u smrt. Tako svaka žrtva ima svoje urezano ime, prezime i datum rođenja ... Žrtve nisu samo žrtve već je svaka osoba jedan uništeni svijet, koji je nažalost samo u tuzi zapamćen, umjesto da postoji i da znamo da je tu negdje među nama.

Nakon obilaska muzeja razmišljao sam o tome zašto se ovaj rat morao dogoditi? Je li to samo zbog raspada Jugoslavije ili je to već želja za tuđim životima i domovinom? To nikad nećemo znati, ali moramo se sjetiti da čovjek ne može birati hoće li se roditi kao Srbin ili Hrvat, kao kršćanin ili pravoslavac. To znači da nemamo pravo nikome oduzeti život, kao što nemamo pravo birati vjeru, rasu i nacionalnost.

Tek sad sam shvatio koliko je važno voljeti, cijeniti i braniti svoju domovinu, ali s istom tolikom ljubavlju upoznati, voljeti i poštivati tuđu.

Jakša Curać, 8.c

Nastavnica: Gordana Curać Depolo





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju