preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g. 

(pogledaj album starih fotografija)

Kalendar za 2023./2024.

Vremenska prognoza

 

« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Kad zvoni?

Kad vozi bus?

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2520998
Ovaj mjesec: 6223
Ovaj tjedan: 824
Danas: 125

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Literarni radovi
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Vukovarska bolnica, mjesto sjećanja
Autor: Antonela Tomašić, 17. 11. 2014.

Na putu smo za Vukovar. Gledajući kroz prozor,  pred očima su beskrajne nizine na kojima
bezbrižno uživaju krave, a blagi povjetarac mrsi grive nekolicini konja koji se na to ne 
obaziru.
Odjednom mi tu ljepotu prirode zamijene slike obnovljenih, ali i ruševnih kuća na 
kojima su još uvijek vidljivi tragovi ratnih strahota. Žalosnog li prizora! Izgleda kao da kuće još uvijek plaču zbog stradanja koja su doživjela u Domovinskom ratu.
za nastavak klikni na opširnije

Izlazeći iz autobusa osjetimo oštro štipanje hladnog vjetra po obrazima i nosu. Stresem se od hladnoće, a možda čak i zbog depresivnog osjećaja koji na mene ostavlja ta sredina. Čak ni sunce ne želi izviriti iza oblaka. U daljini se ističe velika bijela zgrada sa zelenim krovom. Što se više približavamo zgradi ona sve više raste i raste. To je vukovarska bolnica. Iako je gornji dio bolnice preuređen, podrum  koji je služio kao vojna bolnica još nas uvijek podsjeća na te herojske dane pa se naziva  Mjesto sjećanja. Bolnica je tijekom Domovinskog rata bila najžešće bombardirana i uništavana. 
 
Okrenem se da malo razgledam, a oko mene svaka kuća pleše svoj šareni ples s lijepo uređenim vrtovima. Pažnju mi privuče veliki crveni križ koji je simbol te bolnice. Pri ulasku 
vodič nam priča o doktorici Bosanac, tadašnjoj ravnateljici bolnice  i doktoru  Njavru, jednom od glavnih doktora. Ulazimo u prostoriju u kojoj se nalazi stari kirurški stol, a prozori su oblijepljeni fotografijama vreća pijeska kojima su se tada štitili od smrtonosnih granata.
 
Gledamo film o Domovinskom ratu i stradanjima stanovnika Vukovara. Film je jako dirljiv i ostavio je pečat u našim srcima, a i pokoja suza potekla je niz obraze. Obilazak nastavljamo nizom hodnika koji spajaju staru i novu bolnicu. U njima su za vrijeme rata bili
postavljeni kreveti. Veliko zanimanje pokazujemo za osvijetljenu rupu u stropu koju je 
napravila avionska bomba (krmača). Bomba je pala na krevet jednog pacijenta koji je preživio jer bomba nije eksplodirala. Interesantan podatak je da je taj pacijent bio Srbin. Na zidu hodnika nalaze se pločice na kojima su utisnuti datumi i sve što se događalo tih dana vezano za bitku za Vukovar, a posebno o događanjima u bolnici. Podaci su uzeti iz dnevnika kojeg je pisala jedna od sudionica tih događanja. 
 
Sljedeću prostoriju koju smo posjetili ispunjava glas Siniše Glavaševića koji je slao izvješća iz okupiranog Vukovara preko radija. I on je, kao i većina ljudi, ubijen na Ovčari. Prolazimo kroz sobe za trudnice,  rodilje, novorođenčad, ranjenike i kroz male prostorije koje su služile za odmor, spremište, ljekarnu, kuhinju i za rublje. Svim tim sobama htjeli su nam što vjerodostojnije prikazati kako je to prije bilo. Lutke od gipsa, zamotane u zavoje, su kao nijemi svjedoci tragedije.  Pitam se kako su se osjećale rodilje koje su rađale dok je istovremeno oko njih harala smrt. Djetinstvo bi trebalo biti najljepše i najbezbrižnije doba života.  Djeci Vukovara to je oduzeto i za njih zauvijek izgubljeno. Obilazak završavamo Sobom svijeća. To je jedina soba koja je malo preuređena. Zidovi i strop obloženi su ogledalima, a pod je obojan u crno. U sredini se nalazi velika crvena kocka na kojoj vječno svijetle svijeće za sjećanje i zahvalnost poginulim ranjenicima, vukovarskim borcima i svima koji su dali svoje živote u Domovinskom ratu. 
 
Imena osoba koji su umrli u bolnici, oteti i ubijeni na Ovčari te nestalih neprestano odjekuju 
prostorijom. Uz danonoćno bombardiranje, nedostatak pitke vode, električne struje, lijekova, hrane, medicinke opreme itd.  Medicinsko osoblje je uvijek davalo najbolju moguću njegu vukovarskim braniteljima, civilima, ali i neprijateljskim vojnicima. Nakon pada Vukovara neprijatelji su većinu branitelja i civila odveli iz bolnice te ih pogubili na Ovčari. Manji broj je završio u Srbiji u zatočeništvu. 
 
Mjesto sjećanja je simbol tuge, boli, patnje, stradavanja Hrvatskog naroda. To je mjesto na 
kojem se rađalo i umiralo. Simbol je hrvatske slobode i nezavisnosti.
 
Antonela Tomašić, 8.c
 
Nastavnica: Gordana Curać Depolo




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju