Pred ponorom mračnim, stojim

gdje utapa se i zadnja nada,

gdje suze u njedrima teku sada.

Dugo sam tu. Više se ne bojim.

Njoj dane daješ, a mene kao da nema,

ljubavlju je griješ, u nju uvijek gledaš,

druge očaraš, prići mi ne daš,

postala sam ti samo njena sjena.

Ti me stalno vučeš amo-tamo,

kao psić poslušno svud te pratim,

ničeg drugog nema, tebe vidim samo.

Sve me boji, glavu gubim,

mozak mi ne radi više,

volim te, nisam se zaljubila.

Ivana Turković