Zanima li vas kako nastaje pravo, kvalitetno, ekstra djevičansko maslinovo ulje? Na pravom ste mjestu! Slijedi jedna detaljna, jesenska reportaža našeg Lovra Milata iz koje možete puno naučiti. Iako tek četvrtaš, začudit će vas Lovre koji s lakoćom koristi stručne izraze na kojima bi mu pozavidjeli i puno stariji maslinari.(C.T.)

Ispred moje škole na igralištu raste pet stabala masline. Sorta tih maslina je oblica ili kako ih mi zovemo orgula. S tih stabala su ove godine učenici od prvog do četvrtog razreda ubrali čak 87 kila! Masline su bile zdrave i zrele, a to znači da ih nisu izboli kukci i da su bile 1/3 obojane ljubičasto.

Kad su masline obrane, složene su kutije i odmah smo ih ponijeli na preradu. Ove godine je učiteljica Mirela Tolj dogovorila preradu u maloj obiteljskoj uljari „OPG MILAT“ u Žrnovu tj. kod mog tate, a ja sam dobio zadatak da sve budno pratim i napravim reportažu.

Na koji način radi naša uljara?

To je mala centrifugalna dvofazna uljara, u kojoj se ulje izvlači putem centrifugalnog separatora ručno. Dvije faze procesa znače da se od maslina radi „tisto“ iz kojeg se izvlači ulje, a ostaje komina i biološka voda. Komina je naziv za biljni ostatak maslinove paste – „tista“ iz kojeg je odvojeno ulje. Kod velikih uljara je komina suha, a voda i ulje se posebno odvajaju. Takve uljare se zovu trofazne uljare.

Kad smo došli u Žrnovo, moj tata i ja smo utvrdili da su masline čiste od lišća i da ih ne moramo prolaziti kroz uređaj za odvajanje lišća tzv. defolijator. To je bilo zato što smo mi školarci masline brali rukama, bez češalja ili beračice koja trese lišće.

Masline smo izmjerili na staroj vagi od mog šukundjeda Franića. Zovemo je decimar ili balancun, na jednu stranu se postavlja teret, a na drugu utezi. Mjerenje se vrši balansiranjem obe strane s time da tereta ima 10 puta više od težine utega. Taj balancun je star više od stotinu godina i drago mi je što ga još čuvamo i što je još u upotrebi.

Nakon što smo utvrdili težinu maslina, u dnevnik smo upisali vrijeme i datum početka obrade i ukupnu količinu od 87 kg.

Tata je pokrenuo stroj i usuo masline u elevator, tj. stroj koji masline pužnim vijkom prenosi u mlin. Mlin melje masline u pastu sistemom rotacijalnog čekića. „Tisto“ pada slobodnim padom u posudu maceratora gdje se miješa sljedeća 2 sata, kako bi se ulje što bolje odvojilo od komine.

Kad smo sve masline samljeli, tata i ja smo pošli na ručak i ostavili masline da se miješaju.

Poslije ručka, nakon dva i po sata, pristupili smo centrifugiranju. Centrifugiranje nije, dragi moji, ništa drukčije nego jedna ležeća prerilica rublja. Tako bi to ja vama opisao, koji to možda nikad niste vidjeli. Centrifugalni separator je učvršćen na čeličnom okviru koji leži na velikoj kamionskoj gumi. Ta je guma amortizer, da centrifuga ne bi od velike brzine počela skakati po uljari. Iz maceratora se „tisto“ izljeva u centrifugu koja koja se vrti na 1300 okretaja u minuti uz veliku buku.

Centrifugirali smo pastu negdje oko 8-10 minuta i onda je počelo najzabavnije!

Na okvir centrifuge postavljena je cijev koja se može pomoću vijka približavati i udaljavati od mase koja se u loncu vrti. Na vrhu te cijevi je jedan kljun, koji kad se približi, struže u vrh mase i odvaja ono što je na unutrašnjem rubu, a to je ulje! Kroz cijev ulje teče u jedan lončić od 5 litara. Prolazi kroz cijedilo ako slučajno uleti i poneki komadić drva, lista ili koštice.

Polako smo vrtili vijak i stalno pratili rub mase koja se vrtila i skupljali ulje u lončić. Tako smo vrtili i vrtili i kad bi se lončić napunio stavljali drugi, a ovaj puni ulijevali u bidune.

Na taj način smo dobili iz paste ukupno 10,5 litara ulja. Pri kraju je ulje prestalo teći i kroz cijev je šiknula voda, odmah smo stali!

A znate li zašto je na rubu bilo ulje a iza njega voda? Baš zato što se za ovaj proces i koristi centrifugalna sila prilikom okretanja velikog lonca. Sve što je teško, ide uz vanjski rub lonca. To su mrvice koštica, kožica, meso od ploda masline, onda gušća voda, pa rijeđa voda i na kraju uz unutrašnji rub vrti se ulje, jer ulje je najlakše. Svi znamo da kad ulijemo ulje u vodu ono pliva.

Ugasili smo separator i kotao se počeo zaustavljati vrteći se sve sporije i sporije. Tata je čak pritiskao i kočnicu koja je učinila da se kotao zaustavio, ali komina se još uvjek u njemu vrtila i na kraju se i ona smirila radeći vrtlog. Na kraju je tata tu kominu ili kako se u nas reče „briške“ izvadio s jednim lončićem van i prolio na hrpu gdje on od tih „briški" radi humus.

Eto tako sam ja s tatom proizveo naše ekstra djevičansko maslinovo ulje dobiveno hladnim postupkom. To naše ulje je zeleno zlato, jako zdravo i ukusno, trud svih naših školskih ruku je u njemu!

Kad pandemija prođe i kad budemo svi mogli doć zajedno na uljaru, onda ćemo pravljenje mladog ulja proslaviti onako kako spada, uz freške prikle i najbolje hrstule koje radi moja baba!

Lovre Milat 4.b