Znate onu poslovicu: "Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača." Tako se i obnavljao poznati dvorac Pejačević. Dvorac je ime dobio po poznatoj plemićkoj obitelji Pejačević. Ušla sam u dvorac i vratila se u njegovu prošlost slušajući priče vodiča. Preda mnom je stajalo dvostruko stubište s kamenom ogradom. Penjući se stubištem mogle su se vidjeti mnoge drvene oplate i more prozora. Bilo ih je toliko mnogo da je cijeli dvorac bio osvijetljen. Nisam shvaćala kako je dvorac tako dobro očuvan, ali slušajući dalje saznala sam da je dvorac u potpunosti obnovljen 1865 godine, a obnovu je započeo grof Ferdinand Karlo Rajner. Pozorno sam slušala našeg vodiča i voditeljicu i sa zanimanjem sam promatrala prostorije koje su prije bile saloni. Svaki je salon bio drukčije uređen, tu bi se okupljala cijela obitelj. Dok sam hodala dalje čula sam škripanje drvenog parketa pod nogama i dodirivala sam drvene skulpture i preparirane životinje. To je ono što se moglo vidjeti u Zavičajnom muzeju koji je tu danas smješten. Osim umjetničkog, dvorac ima i povijesni značaj.  U njemu je živjela poznata hrvatska skladateljica Dora Pejačević, kći hrvatskog bana Teodora Pejačevića. Dvorac je i čak tijekom drugog svjetskog rata koristila Njemačka vojska, a u polovici 20. stoljeća zgrada je imala različitu namjenu. Posjećuje ga mnogo ljudi jer se i nalazi u samom središtu Našica u gradskom parku. Drago mi je da sam posjetila ovaj dvorac i stvarno imala osjećaj kao da se čarobno vraćam u prošlost.