Iza svih brežuljaka i ravnica na kraju hrvatske nalazi se Vukovar-grad heroj. Kako bi se upoznali sa poviješću svoje države posjetiti smo Ovčaru. To se mjesto nalazi u istočnoj Slavoniji 5 km jugoistočno od Vukovara. Ovčara je radna jedinica kombinata Vupik, koja se bavi ratarstvom i tovarima svinja. Na dobru su skladišta s velikim metalnim kliznim vratima za poljodjelske strojeve i oruđa na kojima su i mala vrata za ljude. To je idealno za stražarski nazor nad zatočenicima. Srpski su agresori ta skladišta pretvorili u koncetracijski logor za osobe nesrpskog podrijetla, zarobljene na području Vukovara. U logoru su pripadnici JNA premlačivali vukovarske zatočenike palicama za bejzbol, motikama, lancima i drugim predmetima. To me jako rastužilo, mnogo je nevinih ljudi stradalo, ni krivih ini dužnih. Nije mi jasno kako ljudi mogu biti tako oholi, nemati srca. Kad smo došli u Muzej Ovčaru ušli smo u prostoriju u kojoj je tlo puno metaka. Na zidu se nalaze slike poginulih koja se pale i gase svakih 30 sekunda. Zanimalo me je zašto je to tako, ali prije nego što sam postavila to pitanje vodič nam je rekao da se to pali i gasi svakih 30 sekunda kako ne bismo zaboravili na ljude koji su, nažalost, poginuli u ratu. Tu su poginule i tri žene. Za svakog poginulog u ratu postavljen je križ, ali stanovnici Vukovara smatraju da bi trebao biti jedan križ više zato što je jedna žena trebala uskoro roditi, ali nije zbog bezosjećajnih ljudi. U rujnu i listopadu 1996. Iz grobnice je ekshumirano 200 tijela, a za 61 tijelom se još traga. Nakon muzeja posjetili smo gorblje. Tamo je križ na kojem je sve puno krunica. Ne u takoj davnoj prošlosti te su krunice bile ukradene, nije otkriven počinitelj, ali se smatra da je netko od Srba to učinio. Vukovar-grad heroj, trebao bi posjetiti svaki stanovnik Republike Hrvatske i upoznati se s njegovom prošlošću. Svatko tko posjeti Vukovar teško će ostati bez suze u oku i odluke da se takvo nešto nikad ne ponovi.