- Imam neki čudan osjećaj - reče profesor ponovo skidajući naočale.

- Molim? - pitala je njegova žena.

- Imam neki čudan osjećaj, ne znam kako da ti ga opišem, ali osjećam kao da me netko gleda - rekao je Tomić, a Zlatko se skamenio. - Je li ti se ikada dogodilo da, recimo, hodaš ulicom i imaš osjećaj da te netko gleda, a onda se osvrneš i vidiš netko te napadno gleda, ili ne vidiš nikoga, a znaš da te netko gleda?

- Dogodilo mi se, dogodilo mi se nekoliko puta - nasmije se gospođa Tomić.

- E, vidiš takav osjećaj ja sada imam, kao da mi netko stoji iza leđa -  na ove riječi Zlatko je mislio da je uhvaćen i možda bi pobjegao da gospođa Tomić nije rekla: - Koliko ja vidim nitko ti ne stoji iza leđa - nasmijala se - osim ako netko nije nevidljiv.

- Čudno je to - nasmije se profesor i nastavi pisati zadatke. Zlatko je neko vrijeme stajao okamenjen, a onda se nagne preko Tomićeva ramena i pročita zadatke.“

Kako nam sam naslov govori, u ovom romanu dogodit će se nešto čudnovato. Što je to, ispričat će nam Zlatko. Zlatko ima dvanaest godina, običan je dječak koji jako voli igrati nogomet i glumi u školskoj predstavi. Njegov život se potpuno mijenja kada doživi prometnu nesreću. Nema više nogometa, školske klupe i dramskih proba.

Što sada? Kako dalje?

Ovaj roman nam govori o nadi, prijateljstvu i hrabrosti. Otkriva nam snagu koja leži u svakom čovjeku i uči nas najvećoj istini: „Sve što misliš da možeš, ti stvarno i možeš, samo moraš imati dovoljno jaku volju i želju da to ostvariš. Ne postoji nemoguće. Treba samo dobro upoznati sebe i čvrsto vjerovati, onda je moguće sve. Baš sve.“ Je li Zlatko ostvario svoju želju? Je li vjerovao u sebe? Za odgovore na ta pitanja, morat ćete pročitati knjigu Zlatka Krilića. Nećete požaliti, pročitat ćete je u jednom dahu.