Drugaši uče o svom otoku. Zadatak nam je naučiti najvažnije o svakom mjestu. Nakon terenske nastave preko cijelog otoka učenici drugih razreda su puni dojmova. Zapisali smo ponešto, a uskoro stižu i slike!

Iz učionice minibusa divili smo se krajoliku našeg otoka: vazdazelenoj šumi, ljekovitim biljkama, plodnim poljima, uzvisinama Klupce, Kom, Hum, uvalama, lukama te našoj plavoj oranici moru. Na zemljopisnoj karti pratili smo mjesta kroz koja smo prolazili i uvale i naselja koja im pripadaju.

Prošli smo kroz sva četiri zaseoka Žrnova, te kroz mjesto Pupnat, skoro dotaknuli najvišu uzvisinu Klupca.

Spustili smo se u mjesto Čaru gdje nas je vjeroučitelj Duje dočekao te pobliže objasnio povijest i gospodarstvo Čare. Divili smo se čempresu starom 600 godina te upoznali rad vinarije PZ Pošip.

U Smokvici smo se divili  velikoj crkvi i svratili u ljekarnu pozdraviti Zvonetovu mamu. Pokazala nam je neke lijekove i masti koje se izrađuju od ljekovitog bilja (čaj od koprive i lipe, nevenovu mast, tablete za grlo s kaduljom...)

U Blatu smo prošli kroz njihov drvored lipa i posjetili svetište Blažene Marije Propetog Isusa Petković.

Vela Luka nas je dočekala gostoljubivo. Naše učenike su dočekali veseli domaćini – 2.a s učiteljicom Mirjanom Žuvelom. Pokazali su nam put do Vele Spilje gdje nam je profesor Dinko Radić slikovito dočarao kako su naši preci u povijesti živjeli. U njihovom kulturnom centru smo vidjeli izloške iskopane iz Vele Spilje. 

Nakon svih saznanja naši su nas domaćini ugostili u svojoj predivno oslikanoj, uređenoj i opremljenoj školi. Pozdravila nas je ravnateljica Lucijana i pedagoginja Kata. Učiteljicu Ivanu Žuvelu i 2.b dočekala je učiteljica Tea Žuvela i njen 2 b. Učenici su se nakon dopisivanja konačno i upoznali! Priredili su nam pravu gozbu: bilo je tu kolača, sokova i svega. Tako smo uživali u monologu učenika Vita, slušali pjesmu Kako ću jon reć da varin, a mi smo im uzvratili sa naše dvije kapekaške himne KPK na Vrnik gre i Kad zaigra KPK. Učili smo jedni od drugih, smijali se i zabavljali. Vrijeme nam je proletjelo. Velolučani su nam poklonili prospekte svog mjesta tako da popunimo našu mapu zavičaja i utvrdimo što smo sve vidjeli. Vratili smo se kući puni dojmova. Željeli bi da se ovo lijepo druženje ponovi. Sad smišljamo što ćemo im pisat i kako ćemo se opet sresti u trećem razredu. Vidimo se uskoro!