„Zovu me zovu ravni slavonske: Dođi u Vinkovce...“

Prošli tjedan (9. 9. 2013. – 13. 9. 2013.) naši su osmaši, sa svojim razrednicima Suzanom Petković (8.a), Velebitom Veršićem (8.b) i Željkom Ivošević (8.c), proveli na petodnevnom putovanju Lijepom Našom. Evo kratkog pregleda njihovog  putovanja.

                Ponedjeljak

Na rivi u Korčuli  u 6 sati oprostili se od roditelja i „pravili se da smo tužni što se rastajemo“ (N. Mušić) te katamaranom krenuli za Split. Tamo se ukrcali u autobus koji će narednih dana biti naša kuća putujuća. Uz više kraćih stajanja za odmor i jedno duže za ručak, dan smo proveli uglavnom u vožnji, uz smijeh i šalu, dok su  kroz prozore promicali novi krajolici: planinski, brdoviti, brežuljkasti... da bismo konačno ugledali nepregledne ravni slavonske. Smjestivši se u hotelu Admiral u središtu Vinkovaca, večerali, osvježili se i, ne poznajući umor, prionuli druženju i zabavi.

                Utorak

Nakon doručka vozimo se kroz Ivankovo i druga slavonska mjesta čudeći se beskrajnom nizu lijepih kuća uz cestu do Našica. Razgledavamo Zavičajni muzej smješten u nekadašnjem dvorcu grofovske obitelji Pejačević i „odmaramo se“ na ljuljačkama i klackalicama u bujnom perivoju kojim je dvorac okružen. Potom odlazimo u jedan drukčiji park, poučni park obitelji Bizik, u kojemu brojne egzotične životinje imaju privilegiju da ih se pazi i tetoši kao kućne ljubimce u zelenom okruženju brižljivo njegovanih gredica i nasada. Sigurno ćemo se najviše sjećati druženja sa zmijama. Cure su prve probile led pa su se uskoro i momci zakitili zmijurinama svake vrste. Ručamo u restoranu u središtu Đakova, razgledavamo velebnu katedralu, šetamo korzom te autobusom dolazimo do Državne ergele lipicanaca. Divimo se ovim plemenitim životinjama, saznajemo sve o njima od ponosnih domaćina i vraćamo se na večeru „doma“ u Vinkovce. Oko hotela je vrlo živo jer su u jeku pripreme za Vinkovačke jeseni. U hotelu također živo – stigli novi prijatelji iz Makarske! (Malo je reći – prijatelji.)

                Srijeda

Upoznajemo Osijek: Tvrđu, šetalište uz Dravu, katedralu sv. Petra i Pavla, Promenadu... Malo drhturimo jer je svanulo hladno jutro, ali to nam samo ubrzava kretanje. Za ručak smo već u Vukovaru, na Mitnici. Posjećujemo tužna mjesta zahvalnog sjećanja: vukovarsku bolnicu, Ovčaru i Spomen-groblje branitelja i civila koji su poginuli i nestali tijekom stravične četničke opsade našega Grada Heroja. Šetnja uz Dunav, posjet obnovljenom dvorcu grofova Eltz i pogled na obnovljena lica vukovarskih ulica vraća nadu da će se i mladost vratiti svome gradu. Vraćamo se u Vinkovce. Nakon večere i osvježenja – svi u disco!

                Četvrtak

Oproštaj od Vinkovaca. Putujemo za Zagreb. Tamo posjećujemo Tehnički muzej, upoznajemo se zorno s genijalnim otkrićima Nikole Tesle, a u Planetariju se opuštamo promatrajući čudesa svemira koja se naslućuju na noćnom nebu iznad naših glava. U Memorijalnom centru Dražen Petrović upoznaju nas sa sportskom i ljudskom veličinom ovoga slavnog košarkaša. Nakon ručka odlazimo u šoping u Arena centar, a potom autobusom u Krapinske Toplice. Glavno pitanje u autobusu: Hoće li tamo biti Makarani? Nažalost, Makarani nisu tamo.

                Petak

Pakiramo kofere jer nakon obilaska Muzeja neandertalaca u Krapini putujemo za Korčulu. Podno brda Hušnjakovo nalazimo parkiran poznati autobus: Makarani (i Makaranke!) su tu. Uspon do ulaza u muzej odmah je bio lakši. U spiralnom slijedu pratimo eksponate koji nas vode od neandertalca do Nikole Tesle i čovjekovog putovanja u svemir. Iz muzeja izlazimo na stazicu koja nas vodi do nalazišta te se spušta kroz šumu do parkirališta. Ostatak zabave odvija se u autobusu i na odmorištima uz autocestu. U Orebić stižemo na vrijeme za trajekt u 22.30. Rasipamo se i rastajemo: neki na trajektnom pristaništu, neki na kolodvoru u Korčuli. „A što ćete“, tješi razrednik Veršić svoje kolegice razrednice, „sve što je lijepo kratko traje“, a naš suputnik Antun Penjak zaključuje da je ovo bila ekskurzija par excellence.