Neočekivano sam se sa svojim razredom našla pred velikom Đakovačkom katedralom. Njezina visina je bila tako dojmljiva da je nisam mogla prestati gledati i jedva sam čekala da saznam nešto više o njoj. Osjećala sam se kao da je oko mene stalo vrijeme dok sam gledala u katedralu.

Kada smo ušli u unutrašnjost prvo što sam opazila bio je jedan veliki papir. Iz znatiželje nisam mogla odoljeti a da ne proučim što piše na njemu. Nakon čitanja shvatila sam kako zapravo izgleda unutrašnjost. Krenula sam dalje u razgled  i vidjela oltar. Na oltaru sam vidjela jako lijepu sliku. Kada sam se okrenula na gornjem katu sam primijetila velike orgulje  na kojima se svirala crkvena glazba. Svi smo sjeli u klupe i slušali tišinu katedrale. Nakon dugog razgleda u tišini smo izašli ispred katedrale, a ja sam opet odlutala u svoj svijet... Svi smo se zajedno slikali ispred  katedrale za zajedničku fotografiju.

Ovaj posjet neću nikada zaboraviti, jako mi se svidjelo, a posebno me dojmila visina katedrale. Sigurna sam da ću je opet posjetiti.