Uputili smo se prema Krapini, rodnom gradu Ljudevita Gaja. Poznatog hrvatskog političara i jezikoslovca. Lijepo se je voziti kroz Hrvatsko zagorje gdje priroda očarava svojom ljepotom. Cijelim putem oči su mi upijale prekrasne boje zagorskog kraja. Mir, čudesna priroda, visoke trave, sve me to mamilo da izađem iz autobusa i prošećem do Muzeja krapinskog neandertalca, jednog od najmodernijih muzeja u cijelom svijetu. Tamo nas je dočekao vodič koji je s nama krenuo u nezaboravno putovanje kroz povijest,od velikog praska, preko algi, bakterija i dinosaura pa sve do nas ljudi.

Prije nego je započelo razgledavanje muzeja, veliko platno s desne strane od ulaza, oživljavalo je riku i glasanje neandertalaca. Gledajući film o neandertalcima prepustila sam se svijetu bez mobitela, nebodera, računala, GPS-a... Krenuli smo dalje u razgledavanje muzeja s datumom 23. kolovoza 1899. godine kada je krapinski učitelj Rehorić poslao Dragutinu Gorjanoviću čudne kosti koje je pronašao podno brda Hušnjakova. U muzeju je obrađen postanak svijeta, povijest i prvi organizmi na zemlji. Prolazeći kroz muzej svakim svojim korakom prijeđem milijune godina. Razgledavajući vidjela sam jednostanične organizme, prve kralježnjake, ribe, vodozemce, gmazove, sisavce i prve čovjekolike majmune. U svojoj glavi zamišljala sam stvaranje svijeta u 24 sata, kako je prikazano i u muzeju.

Posebno me dojmilo tijelo neandertalca na bolesničkom krevetu kojeg smo mogli istraživati te tako doći do informacija o njegovim ozljedama uz ilustrirane fotografije i rengenske snimke. U posljednjem dijelu muzeja vodič nam je pričao o tehnološkom i kulturnom razvoju ljudskog roda. Izašli smo iz muzeja, uputili se prema nalazištu i lagano se uspinjali. Nakon dosta puhanja i uzdisanja uspješno smo savladali uspon te stali na mjesto gdje je nekoć živio i odrastao krapinski pračovjek. Pogled iz nalazišta je bio čudesan. Brdašca su se nizala jedno za drugim podsjećajući me na valove mora. Stabla raznih oblika činila su prozračnu šumu uljepšanu kamenjem i paprati. Priroda je u nama budila slikare i pjesnike te želju da sve to zabilježimo. Nikada neću zaboraviti taj pogled.     Spustili smo se podno brda i vratili se nazad u autobus.