Evo članka iz 2013. godine. Prisjetimo se starinskih običaja kroz pjesmu i lojenice, ali budimo odgovorni, nije vrijeme od fešti i kolendavanja...

Svake godine, kako nam se približava sv. Martin, sjećamo se starih običaja. Čuvajmo ih jer ih niko neće čuvati umjesto nas. Zato svi feraliće u ruke i zapivajmo pismu sv. Martina! (sv. Martin riči.pdf)

„Kad padne prvi mrak u večeri na vižiju sv. Martina, korčulanskim ulicama zamirisat će lojenice i zaiskrit feralići, a onda, nakon žamora i dogovora, začut će se pisma svetome Martinu. I tako svake godine, vraćamo se u neka stara vremena uljanica i petrolejki, nekih drugih mirisa i melodija…

Sretni smo što se ovaj naš običaj sačuvao i još uvijek veseli male i velike Korčulane, a dio baštine koja se prenosi iz generacije na generaciju je i rasprava o tome - koje su riči prave. Sve što se sačuvalo ima svoju vrijednost, vrijeme ulazi u pjesme, mijenja ih i piše opet neku svoju povijest. Sačuvano je i pjeva se desetak različitih kitica u raznim kombinacijama. I zato nema krivih riči!

Pjevajte sa zadovoljstvom ono što ste baštinili od svojih roditelja i čuvajte s ponosom stare običaje. Bez obzira na riči  – pjevajte polako, da domaćini ne pomisle kako vam se negdje žuri i ispod šest kitica - ne priznamo.“

Korčulanska lojenica se pravi za sv. Martina. Prošlost nam priča kako je u staro vrijeme lojenica  bila slatki kruh koji se jeo uz meso, uz pečeni bravlji but. Danas lojenicu zovemo kolačem, a i loj koji se u nju stavlja je sve teže nabaviti.(lojenica recept.pdf)