Došla je u moj zavičaj,

u ruci mi je stvorila topli čaj.

Grane su golišave,

lišće šušti ispod mojih nogu.

Maknula je sunce s neba,

a iza grana zima vreba.

Pokupila je cvijeće s livade

i uputila nas k zimi

da medvjeđa glava oči sklopi,

i priroda da se smiri.

Lišće žuto prohodalo s grana,

a na grani uspavana vrana.

Završile su blage noći,

i najhladnije sad će doći.

Kiša, grmljavina i magla sama –

došla nam jesenska dama.