Osjećam hladnoću. Jutrom me budi vjetar i kiša.

Izlazim iz kuće, a jesen me prati. Kroz mene prolaze hladni trnci. Sve je tmurno i prazno. Valovi udaraju u stijene koje plaču od tuge. Vjetar naginje grane limuna koje viču od straha da će se slomiti.

Penje se jesen na krovove tuđe i u dimnjake ulazi. Ljudi u vrtove izlaze po drva da zapale vatru i istjeraju je iz kuće. Krošnje drveća uz put obojane su u zlatnu boju.

Prolazim pored bakine kuće. Toplina mi se javlja i zove me da uđem, a ja moram u školu koja je još uvijek daleko. Hodam ispod drveća, a oko mene sve puno klizava lišća. Zamišljam kako uz vatru iz kamina jedem naranče i vruće kestene. Oblak me poprska i javlja da će ubrzo opet pustiti kišu. Iz torbe vadim kišobran. Iz daljine zove škola da požurim, da me čeka ugrijana učionica.

Dočekao me veseo i topao razred. Dok skidam mokar kaput sa sebe, mislim kako jesen i nije tako loša.

Frana Botica 5.b