Scenu su krasile pokretne kulise koju su prikazivale drvenu smeđu ogradu u dvorištu, a kad bi se okrenule prikazivale bi livadu sa šarenim cvijećem. U pozadini se čula pripovjedačeva priča o Ružnom pačetu. Glumci su me oduševili svojom spretnošću i brzinom.

Zadivilo me kako su samo četiri glumca odglumila svih 19 likova (tri jaja, mama patka, Ružno pače, dvije divlje patke, dva pačića, tri lovca, tri zime i četiri labuda). Kroz predtavu promijenili su 7 kostima. Glazba je pravila ugodan ugođaj i pratila sadržaj rpiče.

Zvučni efekti odzvanjali su u pozadini, a svjetlosni efekti dočarali su dane, noći i izmjenu godišnjih doba. Predstava nije bila interaktivna. Tužno mi je bilo kad su Ružno pače izbacili jer je ružno, neobičnije mi je bilo kada su dvije divlje patke i Ružno pače repali.

Tako je priča ispričana na drugačiji način os uobičajenog, a pouka je ostala ista: Nije važan izgled već ljepota duše. Predstavu bih preporučila čak i starijima od sebe.