Iako još kalendarski nije proljeće, ipak možemo vidjeti kako se budi.

Došuljalo se  do našeg školskog dvorišta.

Po travi niču prelijepi cvjetići. Najviše je tratinčica  kojima latice stoje skupljene, drhte  od hladnoće, pa se jedna drugoj bune: „Ma kad će ove zime nestati?“

Ispod cvijeća raste mekana svjetlo zelena trava koja, dakako, nije više mogla čekati da kalendarski počne proljeće. No nisu trava i cvijeće u dvorištu sami. Naše dvorište čuvaju gorostasni čuvari. To su stari čempresi. Kora im je tvrda i raspadnuta, kao da su bore na licu starca. Čini se da i oni s nestrpljenjem čekaju proljeće jer im je već na vrhovima iglica žuta pelud.

Tlo je vlažno i blatnjavo od kiše.

Preko puta škole vidi se stablo mindola na kojima su lijepi bijeli cvjetići koji će se kasnije pretvoriti u plodove.

Na nebu su se skupili oblaci kao prijatelji koji se žele igrati tako da sunce ne može puno svojih zraka probiti kroz njih. Tmurno vrijeme pokušavaju oraspoložiti kukci što lete nad cvijećem.

Tmurno je i oblačno ali ja se veselim proljeću.