Gledali smo predstavu koja je napravljena po priči Ivane Brlić Mažuranić Ribar Palunko i njegova žena. Glumci su bili vrlo uživljeni u svoj lik i dojmilo me se kako su mijenjali glas u pripovijedanju i glumljenju. Kostimi su bili obični, ali baš za njihove likove. Kulise su bile samo dvije stolice, ali to nije pokvarilo predstavu, to mi je bilo predobro, jer su te stolice bile i kolijevka i tron i deblo. Baš sve.

Rasvjeta nije bila u bojama, a i osvijetlila je samo pozornicu. Glazba se čula dva puta kao pratnja koju je svirao jedan od glumaca na flauti. Ovo je bilo interaktivno jer su glumci čak uzeli neke glumce iz publike. Najviše mi se svidio sin Vlatko kojeg je glumio trećaš Mihael. Ovo bi preporučila svima jer je baš zanimljivo i poučno. Pouka: Ne smiješ biti sebičan (i samo zlato željeti) jer će ti se nešto loše dogoditi.

Sara Ilišković, 4.a.

Gledali smo kazališnu predstavu Ribar Palunko i njegova žena prema priči Ivane Brlić Mažuranić. Glumili su jedan muškarac i jedna žena. U predstavi su sudjelovala i djeca iz publike, predstava je bila interaktivna. Glumci su nosili običnu odjeću muškarca i žene. Kulise su bile samo dvije stolice. Glumci su sa strane imali neke rekvizite koje bi po potrebi iskoristili. Svjetla su osvjetljivala pozornicu. Jedan glumac je nekoliko puta zasvirao flautu. Najviše mi se svidjelo kada je Palunko pronašao put do morskoga kralja. Predstavu bi preporučila svoj djeci koju zanima priča i život nekog ribara. Pouka: budi zadovoljan s onim što imaš.

Marta Sardelić, 4.a.

Gledali smo predstavu Ribar Palunko i njegova žena prema romanu spisateljice Ivane Brlić Mažuranić. Glumci su nosili starinsku odjeću. Nije bilo glazbe preko zvučnika nego je jedan glumac svirao flautu. Kulise nisu bile baš velike, ali dvije stolice su bile dovoljne za dobru predstavu. Rasvjeta je bila obična i nije se mijenjala. Ova predstava je interaktivna. Što nam nije bilo jasno mogli smo dići ruku i pitati, a u drugim predstavama to nismo smjeli. Pozvali su neku djecu iz publike, koji su također glumili. Pričali su starinskim govorom. Preporučio bih je malo starijoj djeci i da sve riječi koje ne znaju pitaju što one znače. Šteta što ja ovu priču nisam imao prilike gledati, jer sam bio u Dubrovniku, ali slušajući svoje suučenike, kao da jesam, i ovo sam napisao.

Zvonimir Skorin, 4.a.

Gledali smo kazališnu predstavu Ribar Palunko i njegova žena. U uvodnom dijelu glumci su ispričali što nas čeka i naglasili da je tu priču napisala Ivana Brlić Mažuranić. Jako su se potrudili lijepo sve odglumiti i to im je pošlo za rukom. Predstava je bila interaktivna i duhovita. Vrlo me se dojmilo što su glumci bili sami sebi pripovjedači. Rasvjeta je bila obična, znači cijelo vrijeme uobičajeno svjetlo. Glazba je bila prateća. Glumac je na flauti ispuštao prekrasne tonove. Imali su stare kostime baš onakve kakve bi nosili na selu. Kulisa nije bilo, samo dvije stolice, no potrudili su se to uljepšati. Pouka: ne biti sebičan i brinuti se o drugima. Preporučila bih ovu predstavu svima čak i odraslima jer bi oni riječi bolje razumjeli. Posebnost ove predstave je to što smo ih smjeli prekinuti i pitati ih što nam nije bilo jasno.

Lana Ristić, 4.a.

Originalnu priču Ribar Palunko i njegova žena možete pročitati ovdje.