Dana 13. svibnja 2011. mi učenici 4.b i 4. a razreda okupili smo se kako bi otišli na izlet u Kočje i u posjet etno kući. Na autobusnoj stanici dočekale su nas Vitova,  Mateina i Markova mama kako bi nas odvezle do  Žrnova. Kada smo došli u etno kuću dočekao nas je vlasnik gosp. Paval Šain. Dundo Paval nam je rekao da ćemo  se sada vratiti trista godina u prošlost, a uistinu je tako i bilo.

Prvo smo ušli u staru konobu. U konobi  zemljanog poda , vidjeli smo mlin kojeg je prije tristo godina vukao „tovar“, vidjeli smo žrvanj za  mljet pšenicu, mih, vagu, buzdovan, brus, zamke za zečeve, mnogo alata, sedla, mačetu kojom se volu sjekla glava, presu za ulje, sliku njegovog djeda iz I. svjetskog rata…Bilo je jako zanimljivo.

Dundo Paval nam je pokazao što je on sam izradio. Izradio je kamene kuće i meje, korito u kojem se prala roba  i  tako prikazao život ljudi u prošlosti. Izradio je i klačinu, da naučimo kako se teškim radom dobivao klak. Zatim smo otišli u kuhinju. Tamo smo vidjeli lonce, ognjište,  krušnu peć,posuđe, još jedan žrvanj i  sve što treba u kuhinji. Nakon toga vidjeli smo „gustrinu“ i krenuli u obilazak kata. Tu su sobe za spavanje. Svi su kreveti od slame a pokrivači od vune. Vidjeli smo i tkalački stroj na kojem su se pokrivači tkali. Vidjeli smo i staru odjeću i stvari posljednjeg žrnovskog pastira (kožnu torbu, štap, kapu…). Dundo Paval nam je pokazao i kakva je bila kupaonica u to vrijeme.

Saznali smo da je to endemski zvončić,  endemski znači da raste samo  na određenom mjestu, ovaj zvončić samo u Kočjama.

Sjeli smo na velike kamene stijene, dundo Miki je pričao i zapisali smo vrlo „teške“ riječi: EKTO- to znači vanjski, MIKOROZNI- što znači gljiva i korijen, HETEROTROFNI-  označava organizme koji se ne hrane sami, te EPIFITI, što označava biljke koje se penju na druge biljke. Dundo Miki je tražio da te riječi zapišemo jer će nam to biti jako važno da bi shvatili život u prirodi.

Krenuli smo do Vilinskog korita kako bi se napili vode iz njega i saznali da je u njemu uvijek jednaka količina vode jer se ona stalno cijedi iz okolnih  stijena. Nastavili smo hodati povlačeći se kroz stijene i preskačući ih.

Došli smo do  guste šume česvine. Tražili smo mladu česvinu. Kad smo izvršili taj zadatak pozorno smo slušali što nam govori dundo Miki. On nam je objasnio one riječi koje smo zapisali i shvatili smo kako  biljke uz pomoć gljiva dobivaju vodu, a gljive od njih dobivaju šećer- hranu. U prirodi je sve povezano. O svim živim bićima sve možemo saznati iz „dobro napisane knjige“ iz njihovog DNK. Kad nam je dundo Miki sve objasnio i lijepo ispričao zahvalili smo mu i otišli na lijepu livadu. Na livadi smo se svi družili i zabavljali. Vratili smo se pješice. Bilo je lijepo i zanimljivo.   

…vratio sam se kući s najneobičnijeg mjesta na svijetu, kao da je mjesto iz bajke. (Vedran Bernetić)