Promatrali smo veliku prostoriju strpljivo čekajući početak predavanja. Odjednom, prišao nam je jedan visoki, profinjeni gospodin i uveo nas u veliki amfiteatar sveučilišta. Zauzeli smo svoja mjesta. U dvorani su se nalazili studenti, kamere, mikrofoni i sva ona gospoda čija imena započinju sa dr., mr., sc. ... A kada nas  je rektor Sveučilišta u svojoj uvodnoj riječi posebno pozdravio, mi smo se osjećali kao pravi mali Einstaini. Predavanje je započelo. Prvo smo poslušali „Odu u slavu Ruđera Boškovića“  koju je izvela mlada sopranistica Nikolina Pinko. Dvoranom je odjeknuo pljesak, a zatim je počeo onaj dio zbog kojeg smo se okupili. Puno smo toga doznali, ali i poneko znanje učvrstili. Slušali smo o Ruđerovoj obitelji i cjelokupnom životnom radu.  Evo ukratko što smo sve čuli:

Ruđer Josip Bošković poznati hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar, filozof i isusovac, rođen je u Dubrovniku 18. 5. 1711., kao sedmo dijete majke Pave iz bogate trgovačke obitelji Bettera i oca Nikole Boškovića, trgovca porijeklom iz Orahovog Dola. Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. 1732.godine završio je filozofiju a nedugo potom i teologiju. Da je Ruđer Bošković doista bio genijalan dokazuje i činjenica da je  još kao student, po završetku druge godine studija, postao voditelj katedre Rimskog Sveučilišta. Završivši studij teologije zaredio se i stupio u isusovački red, a 1740. postaje profesorom matematike. O njegovom životu izvan domovine saznajemo iz njegovih pisama sestri Anici i dubrovačkim vlastima. Gdje god se u svijetu našao, nazivao se dubrovčaninom.

Njegov najznačajniji rad je o atomskoj građi, tj.  ponašanju atoma, privlačnim i odbojnim silama unutar atoma koje su odbojne na malim međuelektronskim udaljenostima, a privlačne na velikim udaljenostima, što kasnije dalje razvija Michael Faraday. Ruđer zastupa stajalište da je sve materija i kretanje. Po njemu je materija sastavljena od istih čimbenika, samo je različiti zakoni čine različitom. Atom svodi na središnju točku oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila, što se preciznije naziva „Boškovićevo polje“.

Slušali smo i o njegovoj teoriji pčelinjih saća. To predavanje najviše nam se svidjelo. Objašnjava njihovu građu i funkciju te daje objašnjenje zašto je oblik pčelinjih saća najpogodniji da se u malo prostora smjesti što više takvih oblika. Zapravo pčelinje saće imaju oblik pravilnih šesterostranih prizmi. Baza tih prizmi je pravilni šesterokut, baš zgodno za smjestiti prizmu jednu uz drugu bez gubitka volumena na međuprostor.

Nakon ovoga predavanja, razgovarajući o svemu što smo čuli, uputili smo se ka Stradunu. Na proljetnoj žezi uživali smo u Dubrovačkim palačinkama sa sladoledom. Osladivši se krenuli smo i sretno stigli kući.