Utorak, 26. travnja, ujutro u 8:30 našli smo se ispred hotela i busom pošli u Vukovar. U Vukovaru smo prvo posjetili ratnu bolnicu. Tužno i stravično. Ostala je ista kao 1991. Dojmilo nas je puno toga: poput pločica na zidu koje su, u stvari, dnevnik događaja, rupe u plafonu od granata koje nisu eksplodirale, briga doktora i sestara koji su pomagali u tim uvjetima, film od kojega smo se naježili, soba svijeća… 

Nakon bolnice pošli smo na Ovčaru. To nam je pomoglo da shvatimo koliki su strah i patnju osjećale žrtve ovog nehumanog djela. U Spomen domu nam se svidjelo koliko je truda uloženo kako bi se odala počast preminulima, sve je mračno i moderno.

Krenuli smo prema spomeniku koji obilježava mjesto gdje je bila masovna grobnica, najveća u Europi nakon ll. svjetskog rata. Naša vodičica Dara nam je na tom mjestu pročitala Glavaševićevu Priču o gradu i to je bilo jako emotivno. U tišini smo došli do Memorijalnog groblja, između mnoštva križeva izdvojena su dva, za najstariju i najmlađu žrtvu, od šest mjeseci i 104 godine.

Nastavili smo razgledavanje do Vodotornja i zaputili se prema Groblju tenkova na Trpinjskoj cesti. Svugdje smo se slikavali za uspomenu.

Ručali smo u Vukovarskoj kući na Adici uz Dunav i zabavili se u park šumi, poznatom izletištu. Šetali smo uz Dunav kraj dvorca Eltz i po centru grada. Na povratku smo stali u Vinkovce. Oni koji su željeli mogli su poći na bazene ili u šetnju po gradu. Super smo se zabavili igrajući picigin. Navečer opet imamo igraonicu i disko u Bećarskom kutku.

 Karla Farac, Ena Depolo, Mia Šulentić, Martina Stanišić, Elizabeta Botica, Antonela Milina, Dragica Perišić, Bernarda Foretić, Antonija Franić.