Ustali smo rano ujutro u 5 sati i krenuli na katamaran. Kad smo došli tamo bili smo uzbuđeni, ali i pospani. U katamaranu je bilo kao u hladnjaku, pa smo jedva čekali ući u autobus. Čim smo došli na Hvar, turisti su počeli ulaziti i pretvorili su katamaran u kino uzevši nam mjesta jer smo mi izašli protegnuti noge. 

Kad smo, nakon dugog puta, končano došli u Split, ušli smo u autobus i krenuli. Put je bio dug i naporan pa su ga mnogi prespavali. 

Kad smo stigli u muzej Dražena Petrovića, prvi dojam je bio – vruće! Gledali smo i slušali o njegovim brojnim uspjesima, nagradama i čuli neke od njegovih najpoznatijih izreka.

Došavši u centar Zagreba upoznali smo se s vodičem koji nas je proveo po Zagrebačkoj katedrali, kroz Kamenita vrata, na uspinjaču, na Krvavi most, pokazao nam katedralu Sv. Marka i sjedište Sabora,  te na glavni Trg bana Josipa Jelačića. 

Bili smo već umorni i jedva smo čekali sjesti u autobus. 

Nakon trosatne vožnje napokon smo došli u hotel gdje smo se rasporedili u sobe i večerali. Sredili smo se i otišli u disko i igraonicu. Iako smo na putu bili umorni i pospani, svi smo se odjednom razbudili.

Većina nas je plesala i pjevala tako da se cijeli hotel tresao. Dečki su u igraonici igrali poker, biljar, playstation i stolni nogomet. Bili su bučni jer su se svađali i to najviše oko stolnog nogometa. U ponoć smo se morali vratiti u sobe, iako to nismo htjeli. Tamo smo razgovarali i šetali iz jedne sobe u drugu. Nažalost, bili smo previše bučni pa su nas nastavnici jednog po jednog poslali na spavanje.

Martin Sardelić, Nikola Zelić, Ivo Zelić, Sara Fabris, Noa Filipović, Josip Laus, Nikola Višnjić, Anthony Radovan, Borna Žmikić i Nikola Žuvela