Početak 3. mjeseca obilježili smo terenskom nastavom ili nama draže - ekskurzijom na prostoru grada Vukovara. Već smo bili u Slavoniji i Vukovaru, ali ovaj put smo puno više vidjeli i bolje shvatili samu obranu grada Vukovara.

Put dug 850 km u trajanju od 14 sati vožnje proveli smo zabavljajući se na razne načine. Autobus je bio, tako reći, podijeljen na 3 dijela: zadnji gdje se nalazi prostor za slušanje glazbe, pa srednji gdje se igraju igre i onaj najbliži nastavnicima, gdje se odmara. 

Već pri dolasku, ispred ulaza u hostel, mogli smo shvatiti naziv vojarna, naime prostor je bio ograđen žilet žicom, a cijelom površinom su se prostirali tenkovi, topovi, haubice i ostala oklopna vozila. Vojarna je bila jedno potpuno novo i zanimljivo iskustvo, uključujući 16 krevetne sobe...

Umorni od puta ulazimo u predvorje hostela gdje nas dočekuju domaćini koji su nas upoznali s pravilima. Otišli smo u svoje sobe ostaviti torbe i odmah se pošli upoznati s drugim učenicima. Sutra dan smo ustali oko 8 sati i doručkovali. Nakon toga, pokupili smo se u autobus i krenuli u obilazak grada heroja. Prvo što smo posjetili bio je Muzej vučedolske kulture. To je jedan od novijih muzeja koji su odlično isplanirani i njihov postav uvijek će te zainteresirati. Svi smo otkrili mnogo novoga o vučedolskoj kulturi. Voditeljica je bila odlična jer je uspjela sve objasniti u malo rečenica.

Autobusom smo krenuli prema Memorijalnom muzeju niz vukovarske ulice i groblje tenkova. U muzeju nas je dočekao vodič koji nam je detaljno objasnio kako su branitelji mudro uništavali tenkove JNA na tom području. Objasnio nam je i kako su pripadnici JNA bili daleko moćniji po pitanju naoružanja ali su branitelji u daleko većoj prednosti po pitanju taktike. O centru muzeja se nalazi uništeni neprijateljski tenk. Mogli smo vidjeti i nekoliko vrsta naoružanja koje su koristili branitelji. Pri izlasku svi smo se popeli na tenk ispred zgrade i slikali se. 

Došli smo do dvorca Eltz. Doznali smo da ga je izgradio Filip Karlo Eltz, pripadnik njemačke plemićke obitelji Eltz. U dvorcu se nalazi mramorna soba koja je bila uništena tijekom domovinskog rata, pa je morala proći kroz mnoga renoviranja. Krov je pretrpio najveće oštećenje, cijeli je bio urušen. U jednoj od prostorija smo pogledali kratki film koji prikazuje Vukovar tijekom i nakon Domovinskog rata. Mogla se uočiti jedna nevjerojatna razlika, no uvijek će se vidjeti ožiljci rata. 

Po povratku u vojarnu dočekao nas je ručak, nakon kojeg smo imali dva predavanja. Jedno je vodio profesor povijesti, a tema je bila razlog napada. Drugo predavanje nam je održao hrvatski branitelj koji je sudjelovao u oslobađanju Vukovara i koji nam je pričao o taktici i ratnim operacijama koje su se izvodile. Objasnio nam je kako je neprijatelj napadao i kako su se hrvatski branitelji nosili s time. Otišli smo u obilazak vojarne vidjeli smo koje su sve vrste oklopnih vozila koristili u domovinskom ratu. Vidjeli smo i avion rekonstrukciju kojim su odnosili drvene kovčege s medicinskim paketima, hranom i cigaretama. Obišli smo i Memorijalni centar domovinskog rata i vojni logor koji su u sklopu hostela Dubrovnik.

Zatim smo otišli na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Vodič nam je objasnio koji su dijelovi groblja i kako je ono organizirano. Rekao nam je da je postavljeno 938 bijelih križeva. Najmlađa žrtva je imala 6 mjeseci, a najstarija vise od 100 godina. Posjetili smo masovnu grobnicu Ovčara gdje smo puno saznali o samoj grobnici i kako su je otkrili te zašto je baš tu smještena. Posljednje mjesto koje smo posjetili bio je spomen na Domovinski rat – znameniti Vodotoranj.

Pokupili smo se u autobuse i vratili u vojarnu gdje smo večerali, a nakon toga otišli u disko kojim smo zaključili naš posjet gradu Vukovaru. Disko je bio odličan, veliki prostor pun ljudi s odličnom glazbom. U početku je falilo atmosfere jer su svi bili uspavani, ali kada su došle naše „zvijezde“- sve je bilo sto puta bolje! Naravno, neke je vise zanimala utakmica, pa su se držali televizije, ali svi smo se zabavili. Na kraju smo se vratili u vojarnu, malo još ostali budni i zaspali. Sutradan smo se probudili u šest i otišli na doručak nakon kojeg smo se spakirali i otišli u bus.

 Krenuli smo nazad put Korčule. Put je bio dug, ali proveli smo se isto dobro kao i na početku. Uspjeli smo stici na trajekt u sedam i po, pa smo sutradan morali ići u školu. Vjerujem da su svi, čim su došli doma, odmah zaspali. (fotogalerija)

Martin Sardelić, 8. b.