Peti dan smo se digli u osam ujutro i bili su nam smrznuti prstići na nogama jer je u hotelu bilo hladno kao u frižderu (ipak je u Korčuli još ljeto). Sredili smo se i pošli doručkovati i kao i uvijek, doručak bio baš fin. Pojela sam hrenovke sa senfom i kao svaki doručak za redom - fetu kruha sa fejk nutelon (kaže Ena).

U Muzej krapinskog pračovjeka smo stigli nakon sata vožnje. Počelo je s gledanjem filma, malo smo bili pospani… Zanimljiv muzej, više o muzeju pogledajte na linku http://www.mkn.mhz.hr/hr/. Na kraju smo se mogli slikati kao astronauti i krapinski ljudi, ali je bilo skupo. 

Ukrcali smo se u bus i pošli prema Smiljanu. Tamo nas je docekao vodič i ispricao nas je svašta zanimljivo o Nikoli Tesli. Nije volio kosu, bio mu je drag broj 3, volio je ženski nakit... U sobi smo mogli vidjeti  motor s izmjeničnom strujom i imali smo priliku sudjelovati u pokusima.

Nastavili smo put prema Korčuli uz pjesmu. Naučila sam sve navijačke pjesme i nadam se da će mi to ponekad korisno poslužit u životu. U Dugopolju nas je napustio naš predobri vodič Miro (možete ga zapratiti na instagramu mirosaric).

U Korčulu smo stigli oko 23 sati. I to je to. To je bio kraj naše avanture i već nam fali… Ali jedva čekamo Vukovar. Nadamo se da ćemo u Vukovaru biti sa Šibenčanima koje smo upoznali u hotelu Duga Uvala (dobar hotel, dala bih mu pet zvjezdica)…