Neki kažu da konji imaju pet srca, jedno u grudima i četiri u kopitima. Ljudi još od kamenog doba cijene konje. U svijetu postoji puno ergela konja, mi smo posjetili ergelu konja u Đakovu. Sve je počelo od vjenčanja bosanskog bana Tvrtka s bugarskom princezom Doroteom. Ban Tvrtko je biskupu Petru darovao deset arapskih kobila i jednog pastuha. Od tada počinje uzgoj Lipicanaca. U ergeli Đakovo svi su konji muški. Kobile se nalaze na Ivandoru koji je 6,5 km udaljen od Đakova. Kobila ždrijebe nosi 11 mjeseci , a ono je crno poput noći bez mjeseca, no kako rastu dlaka im je sve više svijetla dok ne dođe do sive ili bijele boje. Ždrijebe u školu za jahanje kreće s tri godine, a imena dobivaju po roditeljima. Konji hranu dobivaju tri puta dnevno, a odrasli konji teže od 450-500 kg. Spavaju stojeći i odmaraju jednu po jednu nogu i tako mogu spavati čak par mjeseci bez da legnu. Kopita im se obrezuju svaka 3 mjeseca. Hrane se sijenom i zobi, a za nagradu dobiju ukusnu jabuku ili kockicu šećera. Samo u Đakovu ima 200 prekrasnih Lipicanaca. Slavili su 500 godina postojanja ergele Đakovo 2006. godine, a iste te godine slavili su 200 godina postojanja vrste Lipicaner. U posjetu ergeli mogu se jahati konji ili se voziti u kočiji. Postoji i klub jahača u kojemu održavaju i jahanje za djecu s posebnim potrebama. Zimi se održavaju natjecanja za preponaše u novo izgrađenoj dvorani. Prepone su u raznim bojama i izgleda kao da je u dvoranu ušetala duga. Velike tribine sa zelenim sjedalima podsjećaju na prirodu. U štalama gdje borave konji ima i solarija koji se koriste zimi da se konji poslije kupanja ne bi prehladili. Vodič će iznijeti konja da se ljudi mogu slikati s njim, a onda će ga odnjeti vani da se istrči. Dok mu se griva vijori u zraku on će skakati, trčati i zabavljati druge. Malo će se valjati u zemlji i zaprašiti sve oko sebe. Razgledavanje pastuharne je zabavno, jer se konji mogu maziti, a može im se i dati malo sjena. Dok se jedan dio učenika slikavao, drugi dio je išao po sjeno i zob. Bilo je stvarno ludih fotki! Na kraju razgledavanja ima i suvenirnica. U njoj se mogu kupiti manji i veći magneti, konjići od drva, šalica sa slikama konja, majica ili penkala. Naš vodić je bio super i obišli smo ergelu za čas. Svi su bili zadovoljni, kao i ja. Isplati se posjetiti ergelu konja u Đakovu, jer je to jedno divno iskustvo i tada shvatite koliko je konj snažna i plemenita životinja.
Neki kažu da konji imaju pet srca, jedno u grudima i četiri u kopitima. Ljudi još od kamenog doba cijene konje. U svijetu postoji puno ergela konja, mi smo posjetili ergelu konja u Đakovu. Sve je počelo od vjenčanja bosanskog bana Tvrtka s bugarskom princezom Doroteom. Ban Tvrtko je biskupu Petru darovao deset arapskih kobila i jednog pastuha. Od tada počinje uzgoj Lipicanaca. U ergeli Đakovo svi su konji muški. Kobile se nalaze na Ivandoru koji je 6,5 km udaljen od Đakova. Kobila ždrijebe nosi 11 mjeseci , a ono je crno poput noći bez mjeseca, no kako rastu dlaka im je sve više svijetla dok ne dođe do sive ili bijele boje. Ždrijebe u školu za jahanje kreće s tri godine, a imena dobivaju po roditeljima. Konji hranu dobivaju tri puta dnevno, a odrasli konji teže od 450-500 kg. Spavaju stojeći i odmaraju jednu po jednu nogu i tako mogu spavati čak par mjeseci bez da legnu. Kopita im se obrezuju svaka 3 mjeseca. Hrane se sijenom i zobi, a za nagradu dobiju ukusnu jabuku ili kockicu šećera. Samo u Đakovu ima 200 prekrasnih Lipicanaca. Slavili su 500 godina postojanja ergele Đakovo 2006. godine, a iste te godine slavili su 200 godina postojanja vrste Lipicaner. U posjetu ergeli mogu se jahati konji ili se voziti u kočiji. Postoji i klub jahača u kojemu održavaju i jahanje za djecu s posebnim potrebama. Zimi se održavaju natjecanja za preponaše u novo izgrađenoj dvorani. 
Prepone su u raznim bojama i izgleda kao da je u dvoranu ušetala duga. Velike tribine sa zelenim sjedalima podsjećaju na prirodu. U štalama gdje borave konji ima i solarija koji se koriste zimi da se konji poslije kupanja ne bi prehladili. Vodič će iznijeti konja da se ljudi mogu slikati s njim, a onda će ga odnjeti vani da se istrči. Dok mu se griva vijori u zraku on će skakati, trčati i zabavljati druge. Malo će se valjati u zemlji i zaprašiti sve oko sebe. Razgledavanje pastuharne je zabavno, jer se konji mogu maziti, a može im se i dati malo sjena. Dok se jedan dio učenika slikavao, drugi dio je išao po sjeno i zob. Bilo je stvarno ludih fotki! Na kraju razgledavanja ima i suvenirnica. U njoj se mogu kupiti manji i veći magneti, konjići od drva, šalica sa slikama konja, majica ili penkala. Naš vodić je bio super i obišli smo ergelu za čas. Svi su bili zadovoljni, kao i ja. Isplati se posjetiti ergelu konja u Đakovu, jer je to jedno divno iskustvo i tada shvatite koliko je konj snažna i plemenita životinja.