Bliži nam se sv. Martin, pripreme su počele. Pogledajte kako naši prvaši grleno pjevaju. Čuvajmo običaje jer ih niko neće čuvati umjesto nas. To je odgovornost i zato svi feraliće u ruke!

Običaji su naša kulturna baština. Prenosimo je pjesmom, govorom, pričama, ali i receptima. Trebamo ih bilježiti kako bi se sačuvali. Ja sam zato zapisala recept za lojenicu moje pranone Đulijete koja je u Korčuli bila poznata baš po tome što je činila slatko za velike fešte, pireve i krštenja. Korčulanska lojenica se pravi za sv. Martina. Prošlost nam priča kako je u staro vrijeme lojenica  bila slatki kruh koji se jeo uz meso, uz pečeni bravlji but. Danas lojenicu zovemo kolačem, a i loj koji se u nju stavlja je sve teže nabaviti. (lojenica recept.pdf)

Što se pjevanja tiče, isto ko i lani…

„Kad padne prvi mrak u večeri na vižiju sv. Martina, korčulanskim ulicama zamirisat će lojenice i zaiskrit feralići, a onda, nakon žamora i dogovora, začut će se pjesma svetome Martinu. I tako svake godine, vraćamo se u neka stara vremena uljanica i petrolejki, nekih drugih mirisa i melodija… Sretni smo što se ovaj naš običaj sačuvao i još uvijek veseli male i velike Korčulane, a dio baštine koja se prenosi iz generacije na generaciju je i rasprava o tome - koje su riči prave. Sve što se sačuvalo ima svoju vrijednost, vrijeme ulazi u pjesme, mijenja ih i piše opet neku svoju povijest. Sačuvano je i pjeva se desetak različitih kitica u raznim kombinacijama. I zato nema krivih riči. Pjevajte sa zadovoljstvom ono što ste baštinili od svojih roditelja i čuvajte s ponosom stare običaje. U prilogu je jedna od verzija koja se često čuje, najčešće je pjevaju djeca, a bez obzira koja je prava – pjevajte je polako, da domaćini ne pomisle kako vam se negdje žuri i ispod šest kitica - ne priznamo.“ (sv. Martin riči.pdf)