Moj razred i ja u dvorištu škole s dipl.ing. šumarom Milanom sadili smo sadnice cvijeća. Naš učitelj Milan je prvo okopao zemlju da bi mi mogli saditi cvijeće. Svaki dječak je iskopao jednu rupu u zemlji, a djevojčice su u te rupe zatrpavale sadnice. Usadili smo ove biljke: mažurana, lavanda, ružmarin, menta, ukrasna kadulja i ganzanija.

Meni su se posebno svidjele biljke: ružmarin, kadulja i lavanda jer su one ujedno i ljekovite biljke, začinske i najmedonosnije od kojih se radi najskuplji med. Kada smo sve te biljke usadili, posuli smo ih borovom korom da zadržavaju vlagu u zemlji i da im ne opari korijenje.

Kada mi rečemo lavanda, ta riječ nas podsjeti na otok Hvar na kojem nije plodna zemlja pa ima puno nasada lavande. Prva sadnica lavande došla je iz Korčule na Hvar kao dar učitelja poljoprivrede iz Korčule. Točnije došla je iz Pupnata zato što su tamo zime hladne a ljeta vruća pa ti uvjeti pašu lavandi.

Kada mi rečemo Neretva, ta riječ nas podsjeti na plantaže mandarina u Neretvi. Prva sadnica mandarine je došla u Neretvu također iz Korčule kao dar Marka Marčića jer je tamo tlo izuzetno vlažno i tamo mandarinama odgovara jer im treba puno vode.

Od svih biljaka dosada meni je najdraža lavanda jer divno miriše i jedina je preživjela požar u obitelji Budrov s otoka Hvara.

Marko Marčić je pričao i pisao o park šumi Hober i o drvoredu čempresa na glavici Sv.Antuna. On je čak napisao najbolju knjigu o maslinarstvu u Hrvatskoj. Ja sam naučio puno toga o Marku Marčiću.

Učiteljica Meri je kroz sve četiri godine školovanja svojom pričom o biljkama osvijestila nas da je priroda zapravo sve. Ja smatram da je ovo bilo vrlo dobro za mene i ostale učenike. Ja bi poučio mlađu generaciju učenika i preporučio bi im koga zanima da pročitaju knjigu Marka Marčića jer ta knjiga će ih poučiti da je priroda naša učiteljica.