Zamislite moju nevolju. Neki dan, po povratku sa zimskih praznika, cijeli smo sat pričali svoje dojmove o proteklim praznicima. Nisam nigdje bio, nisam se imao čime pohvaliti. Svi su se negdje skijali, klizali, putovali i da ne nabrajam više. Još sam se kući pripremao što ću ispričati, lagati ne smijem, toga se bojim.

Babu i didu sam već prošle godine iskoristio. A nećeš ti uz vrh do Pupnata, to je možda bilo dobro za prvaša, sada sam ipak stariji. Da sam barem bio na klizalištu u Korčuli pa makar i ruku slomio! Nešto bi se dogodilo, a i svi bi mi se na gips potpisali. Nisam mogao nagovarati mamu da me poveze kad su ona i susjeda s toliko bijesa govorili da je ta ledena papilova čista ludost.
Eto preživio sam i to, uz sve što su vijesti i prognoze bile pune - čega? Snijega, bure, snijega, poledice.
Skijali su i u središtu našeg glavnog grada, samo sam se ja "nasanjkao".
Drugi dan, kada sam mislio, sve se vraća u normalu jer je učiteljica nacrtala tablicu za igru asocijacija, doživio sam ponovno još jedno mučenje.

Normalno, odgonetnuo sam glavni pojam SNJEŠKO, što je bio samo uvod za tekst: Kako je snijeg pao. Učiteljica je još rekla kako je dobro što snijeg možemo vidjeti na Pelješcu, a mi se ne trebamo mučiti sa svim onim problemima koji dolaze snijegom. Možete li vi to zamisliti, možete li zamisliti......
Ne, ni to još nije bilo sve. Na kraju zadatak: Zamisli da trebaš nekog mlađeg od sebe naučiti kako se o pravi snješko. Napiši!
Prvo sam bio jako bijesan, a onda sam se sjetio nekih savjeta sa boce Jane i smirio sam se. Skroz sam se uživio, sjetio sam se dječice iz crtića "Srce u snijegu".

Sve sam napisao ovako:
Za snješka treba prvo dočekati snijeg, bez njega ovo ni ne pokušavajte.
Napravi dvije velike grude kotrljanjem niz padinu ako je ima..... itako dalje lonac, mrkva, botuni ili gumbi, sve je to bilo dobro, a onda sam dao sebi oduška i napisao:
Ako mislite da mu je hladno toplo ga umotajte u Hajdukov šal pa neka pjeva "Bili su bili vrhovi planina".
Mislio sam da će se učiteljica ljutiti a onda bi joj sve bio rekao kako mi je dosta to podnošenje računa poslije praznika i tog snijega koji je sve zabijelio osim našeg mjesta, ali ona se tako slatko nasmijala a onda dodala Eto do godine ćemo za lektiru čitati Snijeg u Splitu.
E, pa što mi drugo ostane nego zapjevati iz svega glasa..... nosi mi se bijela boja, te je boje radost moja.....

Luči Farac, učiteljica PŠ Račišće