Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Bliži nam se sv. Martin, pripreme su počele. Pogledajte kako naši prvaši grleno pjevaju. Čuvajmo običaje jer ih niko neće čuvati umjesto nas. To je odgovornost i zato svi feraliće u ruke!

Običaji su naša kulturna baština. Prenosimo je pjesmom, govorom, pričama, ali i receptima. Trebamo ih bilježiti kako bi se sačuvali. Ja sam zato zapisala recept za lojenicu moje pranone Đulijete koja je u Korčuli bila poznata baš po tome što je činila slatko za velike fešte, pireve i krštenja. Korčulanska lojenica se pravi za sv. Martina. Prošlost nam priča kako je u staro vrijeme lojenica  bila slatki kruh koji se jeo uz meso, uz pečeni bravlji but. Danas lojenicu zovemo kolačem, a i loj koji se u nju stavlja je sve teže nabaviti. (lojenica recept.pdf)

Što se pjevanja tiče, isto ko i lani…

„Kad padne prvi mrak u večeri na vižiju sv. Martina, korčulanskim ulicama zamirisat će lojenice i zaiskrit feralići, a onda, nakon žamora i dogovora, začut će se pjesma svetome Martinu. I tako svake godine, vraćamo se u neka stara vremena uljanica i petrolejki, nekih drugih mirisa i melodija… Sretni smo što se ovaj naš običaj sačuvao i još uvijek veseli male i velike Korčulane, a dio baštine koja se prenosi iz generacije na generaciju je i rasprava o tome - koje su riči prave. Sve što se sačuvalo ima svoju vrijednost, vrijeme ulazi u pjesme, mijenja ih i piše opet neku svoju povijest. Sačuvano je i pjeva se desetak različitih kitica u raznim kombinacijama. I zato nema krivih riči. Pjevajte sa zadovoljstvom ono što ste baštinili od svojih roditelja i čuvajte s ponosom stare običaje. U prilogu je jedna od verzija koja se često čuje, najčešće je pjevaju djeca, a bez obzira koja je prava – pjevajte je polako, da domaćini ne pomisle kako vam se negdje žuri i ispod šest kitica - ne priznamo.“ (sv. Martin riči.pdf)