preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Detalji velikog školskog projekta "Žedan otok vodu cijeni" 2007. godine

(pogledaj album starih fotografija)

Plan i program

Nastavni plan i program za osnovnu školu

Vremenska prognoza

 

Zakoni i pravilnici

Kalendar
« Travanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




Tražilica

 

 

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 1956568
Ovaj mjesec: 7548
Ovaj tjedan: 1507
Danas: 354

-

Škola u prirodi 14./15.
Gorski Kotar 1. dan
Julian Seba Zvonimir Skorin Baldo Jurišić Jakov Brčić Jeton Gaxherri Roko Jurjević Vjekoslav Fabris Tristan Collett Dinko Fabris Karlo Jurić / datum: 5. 5. 2015. 23:07

Škola u prirodi - Gorski kotar 14./15. trajala je od 5. do 9. svibnja 2015. U pratnji 42 učenika bilo je četvoro učitelja: Meri Amadeo, Luči Farac, Claudia Tarle i Ivo Govorko, te troje roditelja učenika.


Dragi naši, nismo vas zaboravili nego smo jako zaposleni. Krenuli smo u ponedjeljak u 6 sati ujutro katamaranom u Split. Putovanje smo počeli na nula (točnije dva metra) nadmorske visine i penjemo se sve više i više. U Splitu nas je dočekao autobus i vodič. Otvorili smo karte, pripremili bilježnice i cijelim putem učili i zapisivali. Uspjeli smo se javiti i na Radio Korčulu. U blizini Šibenika se nalazi Sokolarski centar. U njemu nam je vodič pokazao sovu ušaru i sivog sokola. Naravno, naučili smo puno toga na zabavan način. Tip je zakon. Najvažnije je da to nije ZOO, nego bolnica za ptice. Kupili smo suvenire (pera od sokola protiv uroka) kojima smo pomogli životinjama, pozdravili sokolare te krenuli u NP Plitvička jezera. 

Nakon kratke vožnje električnim vlakićem došli smo do slapova i jezera. Bili smo u  spilji  Šupljari. Voda je prskala, vozili smo se električnim brodom po jezeru Kozjak. Na brodu smo zabavili turiste Kineze pjesmom Eko-eko. Oni su bili oduševljeni. Autobus nas je odvezao Ogulin. Na samom ulasku u Ogulin dočekao nas je div koji spava na planini Klek i bili smo samo tad jako tihi da ga ne probudimo. Posjetili smo kulu-muzej koju je sagradio Bernandin Frankopan oko koje se kasnije sagradio i sam grad. Vidili smo puno zanimljivosti, iako nas Ivana Brlić-Mažuranić nije osobno dočekala. Ugodno smo se iznenadili njezinom novom kućom bajki, ni tamo je nije bilo, dodijalo joj je čekat, mislimo da je pošla leć jer je bilo kasno. Na izlasku posjećujemo Đulin ponor dubok 30 m koji zimi ponekad poplavi toliko da se izlije  na cestu.

Još malo i… evo nas. Stigli smo u Fužine, u Fužinarsku kuću, u deset sati. Super je, taman smo došli na večeru, brzo se obukli i krenuli na pidžama party.

Jeste li znali?

… da ptice tri tjedna podmazuju perje da bi bilo nepropusno za vodu pa ih ne smijemo maziti…

... sove se brane ako ih diraš rukom, ali se vole maziti glavom...

… da su se žene u prošlosti više bavile lovom i u tome im je glavni pomoćnik bio sokol…

… sokol se ne veže uz čovjeka zbog hrane, nego prijateljstva…

... ako ne poštujete pravila: ja bijesan, vi vanka!

… da su Plitvice najljepši slapovi u Europi, drugi u svijetu…

… sokol je najbrža životinja…

... da smo vidjeli vjenčanje na Plitvicama...

... da su Plitvice sastavljene od 16 jezera...

… da Ogulin ima svoga Romea i Juliju, zvali su se Đula i Milan…

… da sova ima uši i to ukoso…

… da su na pidžama partiju pobijedili Baldo i Marieta…

Pogledajte fotografije!

Napisali: Tristan Collett, Vjekoslav Fabris, Dinko Fabris, Jeton Gaxherri, Karlo Jurić, Baldo Jurišić, Jakov Brčić,  Roko Jurjević,Julian Seba, Zvonimir Skorin


[OPŠIRNIJE]



Gorski Kotar 2. dan
Ana Jurjević Josipa Milina Toni Kučija Nina Andrijić Petra Alduk Marijeta Franotović Paula Lučić Marija Penjak Toni Grbin Sara Ilišković Lana Ristic-Mikulic / datum: 7. 5. 2015. 00:04

U Fužinarskoj kući smo sami i odlično se zabavljamo. Drugi dan posvetili smo NP Risnjak. Vodičica nas je ljubazno provela kroz poučnu stazu Leska na kojoj su table na kojima piše najvažnije. Pokazala nam je prekrasnu prirodu.

Ispričala nam je puno toga o šumi i životinjama pa smo puno toga i naučili. Na kraju smo u planinarskom domu pogledali dokumentarni film o risu – bio je zanimljiv i poučan, zatim izložbu dječjih radova o risu. Imali smo mali predah.

Poslijepodne smo pošli u Popovićev mlin u Delnicama. Prvo smo imali disko u mlinu, zatim učenje. Smješten je u jednoj staroj kući. To je najstariji električni mlin u Gorskom kotaru. Star je 92 godine. Voditelj nam je pokazao kako se upravlja mlinom. Izabrao je mlinara i mlinaricu: u jednoj grupi, to su bili Josipa i Toni, a u drugoj Marko i Tina. Mlinar i mlinarica su pokrenuli mlin i samljeli malo kukuruza.

Poslije toga smo kupili suvenire. Predvečer smo hranili jelene i srne. Jedna je srna bila bijela. Za neke je to bio bijeli jelen, a za neke koza. Vratili smo se u hotel i pošli smo na shiz-friz. Birala se najbolja frizura. U nedostatku gela, dobro je došla zubna pasta, grickalice i gumeni bonboni.

Nećemo vam reć' kad smo pošli leć. smiley

Jeste li znali?

... da svaki ris ima različite pjege...

... da medvjeda treba pozdraviti kad ga sretnete u šumi...

... da se u mlinu nalazi magnet kako se ne bi u žitu slučajno našao komad željeza koji bi uništio skupocjeni mlin...

... da je medvjedovu prehranu sačinjavaju 95% biljke, a ostalih 5% medvjed jede iz znatiželje...

... u NP Risnjak nema kanti za smeće, upravo zbog medvjeda...

... da uslijed snažnih naleta vjetra nastaju vjetroizvaline - izvaljena stabla iz korijena...

... da i Gorski Kotar ima ponikve...

... da su najbolje frizure imali Marija i Dinko...

Pogledajte fotografije!

Napisali: Lana Ristic-Mikulic, Toni Kučija, Paula Lučić, Sara Ilišković, Nina Andrijić,Josipa Milina, Petra Alduk, Marija Penjak, Ana Jurjević, Marijeta Franotović, Toni Grbin

 


[OPŠIRNIJE]



Gorski Kotar 3. dan

Treći dan naše škole u prirodi započeli smo odlaskom u Delnice. Posjetili smo malu tvornicu za preradu drva i naučili kako nastaje sirovina za izradu kartonskih kutija. Za to se koriste i melju trupci koji bi inače istrunuli u prirodi, a proizvodnja se odvija na ekološki način. 

Poslije toga smo se zaputili u spilju Vrelo, do koje smo došli pješke šetajući uz jezero Bajer. Spilja je dobila ime po izvoru koji se nalazi u njoj. Temperatura zraka u spilji je 8 stupnjeva, bilo je hladno, brr. Doznali smo da se temperatura nikad ne mijenja, takva je kroz čitavu godinu. Voda na izvoru je pitka i ukusna. Napunili smo bočice, hladna je, ima samo 5 stupnjeva. Čuli su se zvukovi kapljica koje su padale na spiljski kamen i na nas.

Vidjeli smo stalaktite, stalagmite i stalagnate. Prvi vise odozgo, drugi se uzdižu s tla, a ovi zadnji nastaju spajanjem ta dva oblika (haha, baš smo se namučili dok smo ovo napisali).

Nakon spilje ukrcali smo se u elektrobrod kojim smo plovili jezerom Bajer. To je umjetno jezero s lijepom šetnicom koje predstavlja turističku atrakciju, a i korisno je, ima malu hidroelektranu koja daje struju cijelim Fužinama.  

Poslijepodne smo posjetili park šumu Golubinjak. Nije bilo nimalo lako: staze su prekrasne, ali naporne, strme i uske. Prolazili smo kroz rupe u stijenama, spuštali u jame, penjali se po strmim i sklizavim kamenjima.

Vodičica nas je povela u medvjeđi brlog u kojem je medvjedica s mladima spavala zimski san. Naravno da ih nije bilo, sve su se životinje razbježale kad su nas čule. Čudimo se tome, na Talent show su nas hvalili kako imamo jako ugodne glasove.

Valjda će se svi vratiti doma kad mi izađemo iz šume.

Upoznali smo i najstariju jelu, Kraljicu šume,  staru 226 godina i visoku 42 metra! Popeli smo se do spilje Ledenice, u kojoj se još bilo snijega, čak smo se malo grudali. Na kraju dana smo se dobro zabavili na velikoj livadi i igralištu u sklopu toga parka. Poslije smo se vratili u hotel na večeru, gladni k'o vukovi, a nakon toga je slijedio Talent show, talentirani smo za sve!

Jeste li znali…

…da u Golubinjaku nema golubova, ali da ima amfiteatar…

… da se temperatura u spilji ne mijenja ni zimi ni ljeti. Kad se uđe zimi onda je toplo…

… da je spilja Vrelo pronađena slučajno dok se bušilo za stvaranje jezera Bajer…

… da se karton za jaja radi od samljevenih trupaca...

… da je većina velikih jela u šumama Gorskog Kotara stradala od ledoloma prošle godine, dok je Kraljica šume ponosno preživjela tu nepogodu…

…da kroz tri dana skoro nismo vidjeli papiriće po podu, a spremnici za razvrstavanje otpada su na svakom koraku…

… da sve ovo pišemo u bilježnice i da nam to pregledavaju…

Pogledajte fotografije!

Napisali: Jakov Bakarić, Eva Berišić, Daniela Čurković, Marija Foretić, Duje Periš, Tina Sardelić, Maja Kljufas, Ante Šestanović, Marta Sardelić, Marko Lešaja, Viktor Antunović


[OPŠIRNIJE]



Gorski Kotar 4. dan
Vinci Turudić Marko Šeparović Leon Tulić Nina Leleković Dragomir Botica Petar Botica Lora Lagundžija Toni Roso Ante Radojković Mark Gavranić / datum: 11. 5. 2015. 08:37

O ne, opet rano buđenje! Probudili smo se prije šest sati, spakirali torbe i pošli na doručak. Pozdravili smo se s hotelom u kojemu nam je bilo veselo i iza doručka se ukrcali u autobus i krenuli za Gospić. Vožnja je trajala oko dva sata. U Lici smo. Prošli smo Gospić, malo skrenuli i došli u Smiljan, u Memorijalni centar „Nikola Tesla“. 

Muzej je napravljen na mjestu gdje je bila njegova rodna kuća. U muzeju smo saznali štošta o Nikoli Tesli. Bio je jako pametan i neobičan čovjek, izumio je puno stvari. Vidjeli smo neke njegove izume i naučili nešto o izmjeničnoj struji. Možemo mu zahvaliti za daljinski upravljač i autiće na daljinsko upravljanje. Želio je da svi imamo besplatnu struju bez žice i utičnice, poput interneta. U Teslinoj ispitnoj stanici smo vidjeli transformator od milijun volti kojeg smo gledali dok je radio. Držali smo žarulju u ruci i ona je svijetlila. Slikali smo se kraj njegovog kipa, Teslu su zvali gospodar munja i čovjek koji je osvijetlio svijet. Zaključili smo da je bio prilično otkačen. Ubrzo smo i u svojim redovima otkrili svoga Nikolu Teslu. Barem po frizuri i brkovima.

Krenuli smo prema NP Krka, to je bio treći nacionalni park koji smo posjetili. Do Krke nam je trebalo oko tri sata. Vrijeme u busu smo proveli pričajući priče i legende o Velebitu i Dolasku Hrvata i čitajući zanimljive tekstove o županijama kroz koje smo prolazili. Napokon! Stigli smo! Ugledali smo svjetlucavo plavo more, baš poput Hrvata na Velebitu kad su ga ugledali prvi put!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U Skradinu nam je bilo vruće. Najedanput je došlo ljeto. Do slapova smo se vozili jedrenjakom. Oko nas su plivali labudovi. I mi bi se rado bili okupali k'o neki turisti. Ali ne, mi smo bili toplo obučeni, u dugim trenerkama i čarapama, potpuno sigurni od hladne zime s druge strane Velebita. Onako skuhani, odlučili smo odmah ručati i polizati sladoled. Gledali smo zapanjeno slapove i uživali u prirodi oko nas. Posjetili smo i staru kovačnicu i pravoga kovača koji je ispred nas iskovao potkovu od željeza i uronio je u hladnu vodu, a jedna je žena prela vunu i pokazala nam tkalački stan. Opipali smo tkaninu od koje se nekad šivala odjeća. Jedva smo stigli na katamaran.

Divna avantura je gotova. Vidjeli smo puno ljepote i čuli toliko toga. Gotovo je, ali uspomene će zauvijek ostati.

Jeste li znali?

… da je Nikola Tesla imao prijateljicu golubicu...

… da je brojao korake i bojao se virusa…

… da smo se u špilji Ledenici grudali, a na Krki su se turisti kupali…

… da se vunena odjeća može nositi i ljeti i zimi. Da smo znali, obukli bi džempere... 

… da se vuna nekad bojala prirodnim bojama: u žuto s maslačkom, u crveno ciklom, u plavo bršljanom…

… da je naš Nikola Tesla pokušavao spojiti dvije žice u katamaranu dok je najviše vajalo…

… jeste li znali da smo se oko ovoga jako potrudili. Podijelili smo se u četiri grupe i svaki dan napisali po jedan novinarski članak za vas…

… znate li vi uopće koliko smo mi naučili?

Pogledajte fotografije!

Napisali: Lora Lagundžija, Mark Gavranić, Ante Radojković, Vinci Turudić, Marko Šeparović, Leon Tulić, Nina Leleković, Toni Roso, Dragomir Botica, Petar Botica


[OPŠIRNIJE]



RSS


preskoči na navigaciju