preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Detalji velikog školskog projekta "Žedan otok vodu cijeni" 2007. godine

(pogledaj album starih fotografija)

Plan i program

Nastavni plan i program za osnovnu školu

Vremenska prognoza

 

Zakoni i pravilnici

Kalendar
« Travanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




Tražilica

 

 

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 1956568
Ovaj mjesec: 7548
Ovaj tjedan: 1507
Danas: 354

-

Izleti i ekskurzije
Dobili smo repete!
Martin Sardelić / datum: 23. 3. 2017. 12:19

Početak 3. mjeseca obilježili smo terenskom nastavom ili nama draže - ekskurzijom na prostoru grada Vukovara. Već smo bili u Slavoniji i Vukovaru, ali ovaj put smo puno više vidjeli i bolje shvatili samu obranu grada Vukovara.

Put dug 850 km u trajanju od 14 sati vožnje proveli smo zabavljajući se na razne načine. Autobus je bio, tako reći, podijeljen na 3 dijela: zadnji gdje se nalazi prostor za slušanje glazbe, pa srednji gdje se igraju igre i onaj najbliži nastavnicima, gdje se odmara. 

Već pri dolasku, ispred ulaza u hostel, mogli smo shvatiti naziv vojarna, naime prostor je bio ograđen žilet žicom, a cijelom površinom su se prostirali tenkovi, topovi, haubice i ostala oklopna vozila. Vojarna je bila jedno potpuno novo i zanimljivo iskustvo, uključujući 16 krevetne sobe...

Umorni od puta ulazimo u predvorje hostela gdje nas dočekuju domaćini koji su nas upoznali s pravilima. Otišli smo u svoje sobe ostaviti torbe i odmah se pošli upoznati s drugim učenicima. Sutra dan smo ustali oko 8 sati i doručkovali. Nakon toga, pokupili smo se u autobus i krenuli u obilazak grada heroja. Prvo što smo posjetili bio je Muzej vučedolske kulture. To je jedan od novijih muzeja koji su odlično isplanirani i njihov postav uvijek će te zainteresirati. Svi smo otkrili mnogo novoga o vučedolskoj kulturi. Voditeljica je bila odlična jer je uspjela sve objasniti u malo rečenica.

Autobusom smo krenuli prema Memorijalnom muzeju niz vukovarske ulice i groblje tenkova. U muzeju nas je dočekao vodič koji nam je detaljno objasnio kako su branitelji mudro uništavali tenkove JNA na tom području. Objasnio nam je i kako su pripadnici JNA bili daleko moćniji po pitanju naoružanja ali su branitelji u daleko većoj prednosti po pitanju taktike. O centru muzeja se nalazi uništeni neprijateljski tenk. Mogli smo vidjeti i nekoliko vrsta naoružanja koje su koristili branitelji. Pri izlasku svi smo se popeli na tenk ispred zgrade i slikali se. 

Došli smo do dvorca Eltz. Doznali smo da ga je izgradio Filip Karlo Eltz, pripadnik njemačke plemićke obitelji Eltz. U dvorcu se nalazi mramorna soba koja je bila uništena tijekom domovinskog rata, pa je morala proći kroz mnoga renoviranja. Krov je pretrpio najveće oštećenje, cijeli je bio urušen. U jednoj od prostorija smo pogledali kratki film koji prikazuje Vukovar tijekom i nakon Domovinskog rata. Mogla se uočiti jedna nevjerojatna razlika, no uvijek će se vidjeti ožiljci rata. 

Po povratku u vojarnu dočekao nas je ručak, nakon kojeg smo imali dva predavanja. Jedno je vodio profesor povijesti, a tema je bila razlog napada. Drugo predavanje nam je održao hrvatski branitelj koji je sudjelovao u oslobađanju Vukovara i koji nam je pričao o taktici i ratnim operacijama koje su se izvodile. Objasnio nam je kako je neprijatelj napadao i kako su se hrvatski branitelji nosili s time. Otišli smo u obilazak vojarne vidjeli smo koje su sve vrste oklopnih vozila koristili u domovinskom ratu. Vidjeli smo i avion rekonstrukciju kojim su odnosili drvene kovčege s medicinskim paketima, hranom i cigaretama. Obišli smo i Memorijalni centar domovinskog rata i vojni logor koji su u sklopu hostela Dubrovnik.

Zatim smo otišli na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Vodič nam je objasnio koji su dijelovi groblja i kako je ono organizirano. Rekao nam je da je postavljeno 938 bijelih križeva. Najmlađa žrtva je imala 6 mjeseci, a najstarija vise od 100 godina. Posjetili smo masovnu grobnicu Ovčara gdje smo puno saznali o samoj grobnici i kako su je otkrili te zašto je baš tu smještena. Posljednje mjesto koje smo posjetili bio je spomen na Domovinski rat – znameniti Vodotoranj.

Pokupili smo se u autobuse i vratili u vojarnu gdje smo večerali, a nakon toga otišli u disko kojim smo zaključili naš posjet gradu Vukovaru. Disko je bio odličan, veliki prostor pun ljudi s odličnom glazbom. U početku je falilo atmosfere jer su svi bili uspavani, ali kada su došle naše „zvijezde“- sve je bilo sto puta bolje! Naravno, neke je vise zanimala utakmica, pa su se držali televizije, ali svi smo se zabavili. Na kraju smo se vratili u vojarnu, malo još ostali budni i zaspali. Sutradan smo se probudili u šest i otišli na doručak nakon kojeg smo se spakirali i otišli u bus.

 Krenuli smo nazad put Korčule. Put je bio dug, ali proveli smo se isto dobro kao i na početku. Uspjeli smo stici na trajekt u sedam i po, pa smo sutradan morali ići u školu. Vjerujem da su svi, čim su došli doma, odmah zaspali. (fotogalerija)

Martin Sardelić, 8. b.


[OPŠIRNIJE]



Škola u prirodi - Gorski Kotar (2. do 5. svibnja 2016.)
Iva Mušić / datum: 18. 5. 2016. 15:27

Mi, četvrtaši naše škole išli smo u školu u prirodi. Odlična četiri dana naše ekskurzije prolazili su u zanimljivim pričama, poučnim stvarima, u zabavi i novim pojmovima. Prvi dan smo posjetili Sokolarski centar, bilo je lijepo i zanimljivo. Zatim smo otišli do NP Krke. Očaravajuće je bilo, a slapovi su bili najljepši.

Šećer na kraju bila je Ivanina kuća bajki. Kada smo ušli u kuću ja sam bila prezadovoljna, ušli smo u čarobno ogledalo koje nam je reklo da moramo pomagati jedni drugima. Bilo je predivno, zaista kao u bajci.

Drugi dan smo došli do Prirodoslovnog muzeja, teta nam je dala nekoliko uputa i mi smo krenuli u razgledavanje. Bio je to muzej gdje smo se upoznali sa zanimanjima kao što su: ribarstvo, šumarstvo i lov. Naučili smo mnogo novih pojmova, bilo je tu alata s kojima se prije radilo.

Najzanimljivije što sam vidjela bile su preparirane životinje.

Treći dan posjetili smo Popovićev mlin, pilanu, te NP Risnjak kojim smo se dugo šetali. Veliko uzbuđenje nastalo je kad smo naišli na svježe tragove medvjeda. Posebno mi je bilo drago vidjeti šumske jagode, maline i borovnice. Posjetili smo i Park šumu Golubinjak gdje smo prošetali, vidjeli razne špilje i poigrali se, a zatim krenuli u hostel.

Za zadnji dan posjetili smo NP Plitvička jezera. Priroda je prelijepa. Vozili smo se malim brodom, baš je bio lijep pogled na jezera, zelenu prirodu i puteljke. Cijelo vrijeme bilo je zabave: prvu večer imali smo pidžama party, drugu večer lude frizure, a za treću večer modnu reviju. Bilo je super!

Na kraju smo se morali vratiti našoj Korčuli. Mi bi htjeli još, ali doma nas čekaju druge obveze. Svima bih preporučila da posjete Gorski kotar. Evo fotogalerija!

Iva Mušić, IV.b


[OPŠIRNIJE]



Koncert za osmaše Simfonijskog orkestra u Dubrovniku
Nikola Botica / datum: 6. 5. 2016. 09:16

Nakon povratka s ekskurzije ugodno nas je iznenadio poziv za sudjelovanje na koncertu Simfonijskog orkestra u Dubrovniku zajedno s ostalim školama iz Orebića i s Pelješca.

Ujutro nas je dočekao autobus na autobusnom kolodvoru i u 11,00 smo bili u Dubrovniku. Prije samog početka koncerta imali smo sat slobodnog vremena šetati po Stradunu, a mi smo to vrijeme pametno iskoristili i otišli na palačinke u poznatu slastičarnu.

U podne je započeo koncert u klubu Revelin koji se nalazi na Trgu oružja na Pločama. Zadivila nas je prekrasna dvorana od kamena s neobičnim ukrasima koji vise sa stropa. 

Koncert je otvorila Marijeta Hladilo, pročelnica Dubrovačko- neretvanske županije koja je organizator ovoga projekta. Maestro Tomislav Fačini također nas je pozdravio s nekoliko riječi i započeo koncert.

Zavladala je mrtva tišina jer su svi gledatelji u punoj dvorani bili zatečeni tonovima gudačkih instrumenata. Slušali smo popularnu i ozbiljnu glazbu, te na kraju filmsku. Mnoge su nam melodije bile poznate. Posebno mjesto zauzele su skladbe Luke Sorkočevića, poznatog dubrovačkog skladatelja.

Maestro nas je u pauzama malo i nasmijao. Trudili smo se biti ozbiljni i tihi. Kad  je koncert završio vratili smo se puni dojmova na Korčulu.

Nikola Botica, 8.b 


[OPŠIRNIJE]



Izlet u Ston
VITO JURJEVIĆ / datum: 18. 4. 2016. 11:47

U petak ujutro smo se okupili na autobusnom kolodvoru, ušli u autobus i tako je počelo naše putovanje. S autobusom smo se ukrcali na trajekt i došli u Orebić.

Najprije smo stali u Potomje i posjetili vinariju Matuško. Iznenadio sam se koliko je boca i bačvi punih raznog vina bilo unutra. Nakon vinarije smo prošetali kroz tunel Dingač. Bilo je uzbudljivo prolaziti kroz mračni tunel. Nastavili smo prema Stonu.

Iz daljine smo već primjetili Stonske zidine. Dok smo se penjali zidinama o njima smo nešto i naučili. One su branile solanu u Stonu od pljačkaša. Slikao sam prekrasan pogled sa zidina. Zatim smo razgledali Biskupsku palaču. To je stara obnovljena palača puna starih križeva, nakita, kaleža i kamenih ploča. Još je tu mnogo stvari iz prošlosti Stona. Nakon kratke šetnje kroz Mali ston otišli smo ručati u restoran Koruna. Bio sam oduševljen akvarijem u restoranu i živim karlom.

Iza ručka smo posjetili solanu. Solana je iz četrnaestog stoljeća, najstarija u Europi, a još radi. Ljudi kupe sol na starinski način i vrlo je kvalitetna. Za uspomenu sam uzeo komadić soli. Nakon toga je slijedio povratak kući. Veseli i uz igru brzo smo stigli u Orebić. Trajekt nas je prebacio do Korčule. Bio je to lijep i uzbudljiv dan koji mi je jako brzo prošao, pogledajte fotografije!

Vito Jurjević 3.a


[OPŠIRNIJE]



Pozdrav proljeću s Naplova
Meri Amadeo / datum: 14. 4. 2016. 08:26

Pozdrav s prošlotjednog izleta na Naplov, udahnuli smo proljeće punim plućima, odlično se zabavili, ali nemamo baš puno slika! 


[OPŠIRNIJE]



Što smo radili u Splitu?
Dinko Fabris / datum: 11. 1. 2016. 13:15

Učenici od petog do osmog razreda naše škole su u subotu, 12. prosinca, posjetili Hrvatsko narodno kazalište u Splitu i gledali balet „Orašar“. Put je počeo na autobusnom kolodvoru u u 7:30 sati.

Išli smo trajektom iz Dominča do Orebića, pa dalje do Stona, preko granice do Neuma, pa sve do Splita. U Splitu smo napokon stali i odmorili. Stali smo u Cityja da se malo razgibamo i nešto pojedemo. Svako je krenuo svojim putem, sa svojom grupicom. Neki su pošli na pizzu, neki u otmjene restorane, a neki u dućane. Meni se najviše svidjelo klizalište.

Na klizalištu je bilo mnogo ljudi, a ulaznica je koštala 30 kuna. Dosta. No, za taj dobar osjećaj je vrijedilo toliko potrošiti. Vratimo se mi klizalištu i klizačima. Baš i nisu bili neki pravi klizači jer su uglavnom padali ili su se zabijali jedni u druge. Ipak, neki među njima su klizali kao da su rođeni na ledu. Sve u svemu, na klizalištu je bilo super!

Prije baleta smo se trebali još malo opustiti, pa smo mi, većina djece, pošli u lunapark. Kuća strave ove godine nije bila toliko strašna, ali to je možda zato jer sam i ja stariji. Labirint s ogledalima je bio stvarno dobar, par puta sam udario u staklo, bilo je super. Četiri minute sam tražio izlaz i na kraju ga jedva pronašao. Autići koji se sudaraju su, kao i uvijek, bili fenomenalni, neke se stvari ne mogu opisati riječima. Pođite i uvjerite se. Kad smo se jedva odvojili od lunaparka i došli na odredište svi smo bili uzbuđeni što ćemo po prvi put zakoračiti u Hrvatsko narodno kazalište.

Jedva smo našli put ka svojem sjedištu. Bio sam jako sretan jer sam bio u loži i to na drugom katu. Počela je predstava, utišavali smo jedni druge. U kazalištu je zavladala jedna posebna atmosfera kakvu bi svaki nastavnik htio na svom satu. Glazbu za „Orašara“ je skladao Petar Iljič Čajkovski. To je prava božićna bajka. Bilo je lijepo. Nakon završetka izašli smo ispred kazališta. Svatko je pošao u svoj autobus i krenuli smo nazad. U Orebiću smo čekali trajekt poslije ponoći. Nije lako iz Korčule poći na predstavu u Split!

Kad smo došli doma, još malo tužni jer smo htjeli ostati u Splitu, bili smo sretni jer ćemo napokon moći sklopiti oči i u miran san poći.

                                                                     Dinko Fabris 5.b


[OPŠIRNIJE]



Terenska nastava u dolini rijeke Neretve
Jan Škokić Grgur Biliš / datum: 3. 12. 2015. 23:22

Mi četvrtaši smo 17. studenog posjetili dolinu Neretve. Tu terensku nastavu započeli smo u Prirodoslovnom muzeju u Metkoviću. U muzeju smo vidjeli mnogo prepariranih životinja kao što su: veliki i jaki vukovi, vijugave oštrozube zmije i dugokljune ptice... Naučili smo i pet tajni prirode. One glase ovako: mladunčad životinja se hrani istom hranom kojom i njihovi roditelji, čuvajmo okoliš, svaki živi stvor ima svoj zadatak u prirodi, moramo čuvati svoj i tuđi dom, prirodu najbolje upoznajemo poštujući je, djeci mozak služi da bi razmišljali, a razmišljajući učimo. 

Nakon Prirodoslovnog muzeja otišli smo u jamu Predolac. Prije nego što smo ušli u jamu bili smo u jednoj maloj prostoriji u kojoj smo govorili o jami. Kada smo ušli u jamu svi smo  počeli fotografirati. Iznad nas su počeli letjeti šišmiši i bilo je jako jezivo. Kada smo izašli, išli smo u još jednu malu prostoriju i tamo smo upoznali školjkice imenom congeria. To je tako mala školjka a jako poznata endemska vrsta. Pogledali smo filmić o jami i vidjeli akvarije u kojima su bile ribice i školjke koje žive u jami. Zatim smo posjetili arheološki muzej Narona koji se nalazi u Vidu. Zanimljivost je da se taj muzej nalazi iznad trga rimskog grada Narona. U muzeju se nalazi mnogo zanimljivosti. Predmeti koji su se koristili u to vrijeme, novčići i meni najzanimljiviji kipovi rimskih careva i njihovih obitelji. Samo jedan kip ima glavu jer su barbari odrubili glave ostalim kipovima zato što su se bojali njihovih očiju. Nakon arheološkog muzeja otišli smo na ručak u restoran Đurđa i Mate. Tamo smo se poigrali i iza ručka vozili u lađama na rječici Norin. Vidjeli smo male pačiće, ptičice i mnogo riječnih biljaka. Nakon vožnje smo posjetili spomenik Domagojevi strijelci. Spomenik je tako velik da su se svi počeli penjati po njemu. Došlo je vrijeme da odemo. Putem smo vidjeli Baćinska jezera. Jezera su jako lijepa ali morat će pričekati sljedeći izlet u Neretvu da bi ih bolje upoznali. U autobusu sam u sebi rekao da neću nikada zaboraviti ovaj izlet.

Grgur Biliš, 4.b

Svake školske godine imamo terensku nastavu. Uvijek se tome veselim i to su mi najljepše uspomene. Ove godine smo otišli u dolinu Neretve. Prvo smo posjetili Metković i Prirodoslovni muzej. Tamo se nalaze preparirane životinje. Na velikom ekranu mogli smo vidjeti kako izgleda dolina Neretve iz rodine perspektive. Posebno mi se svidio vuk, izgledao je snažno i opasno. Vidio sam i jednu pticu koja je imala istu irokezu kao i ja. Vodička u muzeju nam je rekla pet zlatnih pravila prirode: 

  1. Mladunčad životinja hrani se istom hranom kao i njihovi roditelji 
  2. Čuvajmo okoliš, svaki živi stvor ima svoj zadatak u prirodi
  3. Moramo čuvati svoj i tuđi dom
  4. Prirodu najbolje upoznajemo “poštujući je”
  5. Djeci mozak služi za razmišljanje, a razmišljajući učimo. 

Nakon Prirodoslovnog muzeja otišli smo u jamu Predolac. Unutra smo ulazili jedan po jedan u tri grupe. Vidio sam zavjese od stalagmita i stalaktita i na dnu jame jezero nastalo od rijeke ponornice Trebišnjice.

U Vidu smo obišli Arheološki muzej Narona. Taj muzej je izgrađen na mjestu gdje su otkriveni kipovi rimskih careva. Svi kipovi, osim jednoga, su bez glava jer su barbari vjerovali da su im oči čarobne pa su im od straha odsjekli glave. Jedna glava je pronađena i čuva se u Oxfordu. Vozili smo se lađama po riječici Norin. Susreli smo patke i gnjurce, a riječica je bila prekrivena otpalim lišćem. Izgledalo je kao da se vozimo prašumom. Svako malo sam očekivao da će iz drveća iskočiti Tarzan. Sa strane su bili tuneli između drveća i baš mi je krivo što nismo tamo ulazili i istraživali. Posjetili smo skulpturu Domagojevi strijelci, ogromna je. Pored nje se nalazi groblje. Šlag na kraju je bio predivan pogled na Baćinska jezera – sedam bisera. I ova terenska nastava će biti prekrasna uspomena. Jedva čekam sljedeću avanturu s mojim prijateljima i učiteljicom.

Jan Škokić 4.b

Još fotografija pogledajte ovdje►


[OPŠIRNIJE]



Izlet na Mljet
Branka Kalogjera / datum: 16. 6. 2015. 09:18

U srijedu 3. lipnja učenici petih razreda posjetili su Nacionalni park na otoku Mljetu.

Svi su učenici bili na zapadnoj rivi 9:45, a uputili smo se u 10:30. Zauzeli smo drugi kat katamarana. Na Mljet smo došli već u 11:15. Imali smo 20 minuta slobodo za razgledavanje trgovinana rivi i okolici prije nego smo se uputili prema NP vidjeti Malo i Veliko jezero. Na Velikom jezeru smo se ukrcali u brodicu i krenuli prema otoku Sv.Marija na kojemu je samostan. Obišli smo cijeli otok. Putem je nastavnica Željka pričala o znamenitostima otoka. Počastili smo se sladeledom, a tamo su i trgovine suvenirima pa su neki nešto kupili.

Pošto je na otoku bila druga eskurzija, brodica nas je prevezla dva puta ne Malo i Veliko jezero. Na Malom jezeru su se neki i kupali. Bilo nam je zabavno što ispod mosta koji dijeli Veliko i Malo jezero bila brza struja, pa smo pokušavali plivati naprijed, a kad smo išli nazad struja nas je sama vodila.

Vratili smo se nazad, iz NP prema rivi. Dok smo čekali katamaran igrali smo se, a neki su čak na rivi lovili ribe. Ukrcali smo se na katamaran i došli oko 19:00 u Korčulu. Lijepo smo se zabavili.

Branka Kalogjera 5.b


[OPŠIRNIJE]



Terenska nastava: naš otok Korčula
KRISTINA SARDELIĆ / datum: 6. 6. 2015. 08:26

U petak 22. svibnja učenici drugih razreda iz Korčule i Lumbarde su bili na terenskoj nastavi. Sastali smo se na autobusnom kolodvoru u 7:50 sati. Putovali smo autobusom. Posjetili smo mjesta Čaru, Blato i Velu Luku.

U Čari smo posjetili vinariju Pošip. U vinariji nam je gospodin pokazao velike filtere, cisterne, spremnike za vino i cijevi pomoću kojih se hladi vino. U Blatu smo vidjeli Svetište blažene Marije propetog Isusa Petković i njezin muzej. U etno kući Barilo najdraža mi je bila kuća naših djedova i baka.

U Veloj Luci smo posjetili uljaru Zlokić. Pogledali smo kratki film na kojem smo vidjeli načine na koje se mogu brati masline.
U Centru za kulturu Vele Luke smo vidjeli arheološku zbirku i ostatke ljudi koji su živjeli u Veloj Spili. Na terenskoj nastavi smo bili da bi sve ovo bolje doživjeli uživo i tako bolje zapamtili. Osjećala sam se umorno, ali sretno jer sam puno toga naučila.

Kristina Sardelić 2.a


[OPŠIRNIJE]



Gledali smo operu Carmen
Branka Kalogjera / datum: 12. 3. 2015. 12:43

U subotu 7. ožujka učenici od petog do osmog razreda koji idu na zbor i koji su marljivi na satu glazbene kulture posjetili su HNK u Splitu i gledali operu Carmen skladatelja Georgesa Bizeta.

Našli smo se na kolodvoru, ukrcali u svoje autobuse i krenuli smo prema Splitu. Stajali smo samo na odmorištu. U mom autobusu smo se super zabavljali. Pjevali smo, pričali viceve i još puno toga . U Split smo došli oko 16:00 sati i imali slobodno do 18:30. Puhala je jaka bura pa nam je propao plan da se prošetamo po Splitu. Uputili smo se prema City centru. Autobus je stao odmah preko puta. U City centru smo se osvježili i nešto pojeli, razgledavali i susretali nastavnike i učenike. Nismo se smjeli odvajati od grupe koju smo sami izabrali. Na vrijeme smo bili u autobusu. 

Uputili smo se prema HNK. Hostese su nam pomagale pronaći svoje mjesto koje je pisalo na karti. Neki su sjedili u ložama, a neki u parteru. Opera je bila zanimljiva, pogotovo ljubiteljima klasične glazbe. Bilo je puno izvođača. Mogli smo čitati prijevod tako da smo razumjeli sve što se događa. Za vrijeme pauze smo posjetili malu dvoranu - foaje koja je jako lijepa. Opera je završila u 23:00 sata.

Odmah smo krenuli prema Korčuli, ali polako. Odlučili smo da se zbog bure nećemo vratiti brodicama, nego jutarnjim trajektom. Stali smo na odmorištu. Tamo je bilo snijega. Puna livada snijega. Bila je ponoć. Grudali smo se i dobro zabavljali oko jedan sat. Krenuli smo prema Korčuli. 

U mom autobusu smo pričali horore. U Orebić smo došli oko 4:00 sata i čekali prvi trajekt u 6:15. Ukrcali smo se. Napokon smo sretni došli doma.

Branka Kalogjera 5.a


[OPŠIRNIJE]



Idemo na operu Carmen u HNK
Branka Kalogjera / datum: 4. 3. 2015. 15:16

Učenici od petog do osmog razreda će u subotu 7. ožujka gledati operu Carmen u splitskom HNK. (klikni na link) Opera Carmen Georgesa Bizeta je jedna od najpopularnijih opera u povijesti.

U subotu u 10.35 sati treba biti na autobusnom kolodvoru. Rasporedit ćemo se u tri autobusa. Nastavnica Ljubica će vam reći u koji autobus koji razred ide i koji nastavnici će biti s vama u tom autobusu. Vraćamo se oko 4 sata ujutro.

Branka Kalogjera 5.a


[OPŠIRNIJE]



Izlet trećaša u Ston
Jan Škokić / datum: 30. 10. 2014. 13:18

Napokon je došao petak 17. listopada. Svi smo bili jako uzbuđeni jer smo s našim učiteljicama išli u Ston. Polazak je bio s autobusnog kolodvora. 

Kad smo se svi mi, učenici trećih razreda, okupili, ušli smo u autobus i krenuli. Avantura je počela! Na vidikovcu na Kapetanima smo zastali, uživali u prekrasnom pogledu na naš otok i provježbali orijentaciju. Vidjeli smo stare putove koje su gradili Francuzi. Zanimljiva je priča da su putove gradili slijedeći magarce, oni su im pomagali odabrati najpovoljnije mjesto za gradnju. Učiteljica nam je pričala o crnom boru, zaštićenoj biljnoj vrsti.

Jedan od najuzbudljivijih trenutaka je bila šetnja kroz tunel Dingač koji je ljudima puno olakšao put do vinograda. Posjetili smo vinariju Matuško i saznali da godišnje napravi 500000 l vina! Na putu prema Područnoj školi Ponikve vidjeli smo vjetrenjače koje proizvode električnu energiju. U Ponikvama su nas dočekali učenici s učiteljicom. Lijepo su nas ugostili, a mi smo im se predstavili. Pokazali su nam svoju školu i dvoranu. Vrlo je malo učenika, samo 22, pa 1. i 2. razred prate nastavu zajedno. Isto tako 3. i 4.; 5. i 6. i 7. i 8.

Kad smo došli u Ston, posjetili smo muzej i pogledali arheološku zbirku špilje Gudnja. Išli smo i u galeriju gdje smo vidjeli slike na kojima smo još bolje razumjeli odnos boja i ne-boja. Nakon ručka u restoranu u kojem smo vidjeli i bazenčiće s ribom, posjetili smo solanu. Stonska Solana je najstarija solana na svijetu, ima 52 bazena nazvana po svetcima i jedan, nazvan „Mundo“ iz kojeg su sol dijelili siromašnima. Barba nam je pričao o berbi soli i napravio mali kviz. Pobjednici su za nagradu dobili stonsku sol. Jako sam sretan jer sam i ja dobio nagradu. Nakon solane smo prošetali stonskim zidinama, dok smo se penjali, bilo je malo zastrašujuće. Sa zidina Ston je izgledao jako malen, vidjeli smo ga kao na dlanu. U stonskom zaljevu uzgajaju se školjke, najviše kamenice. Uzgajalište nismo stigli posjetiti.

Prepuni dojmova  i novih saznanja krenuli smo kući. Baš  nam je bilo lijepo i zabavno. Jedva čekam novi izlet s našom učiteljicom. Pogledajte fotografije!

Jan Škokić 3.b


[OPŠIRNIJE]



Četvrtaši u dolini rijeke Nertve
Lora Lagundžija Dinko Fabris / datum: 29. 10. 2014. 14:59

Učenici svih četvrtih razreda OŠ Petra Kanavelića pošli su u utorak 21. listopada na terensku nastavu u dolinu rijeke Neretve. Krenuli smo ujutro u 7,00 sati autobusom i trajektom do Orebića i uputili se prema Neumu. Prešli smo granicu. Nakon dugog putovanja napokon smo došli u dolinu Neretve.

U Metkoviću smo posjetili ornitološku zbirku, muzej ptica i ostalih zvijeri. Kroz zbirku nas je vodila vodičica Ivana i naučila nas štošta o prirodi, učili smo i zabavili se, a najbolji su dobili i nagrade.

Poslije toga smo pošli smo u selo Vid. Krenuli smo do crkvice o kojoj nam je pričao vjeroučitelj Ivo iz Ploča. Iza toga smo pješke pošli u arheološki muzej Narona, gdje je bilo predobro. Muzej je napravljen na mjestu hrama gdje su ostaci nađeni. Vodič nam je ispričao povijest hrama i kako su se radili kipovi.

U restoranu Đuđa i Mate smo jeli pohovano meso i krumpiriće, a uz to sok. Krenuli smo do slavnih neretvanskih lađa. Vozili smo se rijekom Norin i gledali močvarni kraj oko nas. Došli smo do izvora i nazad. Vidjeli smo vodomara i male gnjurce, patke, žabe, lokvanje i lopoče.

Srećom, nitko se nije okupao u hladnoj Neretvi.                                             Nažalost, nismo se vozili vlakom jer su ukinute tračnice.  

Iza toga smo posjetili kip kneza Domagoja gdje smo se slikali i to na na jako čudan način. Došlo je vrijeme da se vratimo kući. Putem smo vidjeli Baćinska jezera. U autobusu je bilo veselo, a na cijelom putu jako, jako zabavno. Divno smo se zabavili, najeli se mandarina i sretno došli kući pjevajući. Pogledajte slike!

(Lora Lagundžija 4.a, Vjeko Fabris 4.b)


[OPŠIRNIJE]



Putuje ekskurzija - dan peti
Sara Kalogjera / datum: 28. 9. 2014. 18:11

Buđenje u 6,00 sati, a doručak u 6,30. Ne može biti gore, ali bar je doručak bio ukusan i topao, pa nas je malo razbudio. Bračani koji su bili s nama u hotelu ujutro su se probudili u šest sati radi nas, da nas  pozdrave. Trebali su u probuditi u osam, to je stvarno bilo jako lijepo od njih. Ušli smo u autobus cijeli pospani i još umorni od jučerašnjeg dana. Put nas je danas poveo u Zadar. Krenuli smo. U Zadar smo došli oko 12,15 i dok smo šetali po gradu sve nas je podsjećalo na dom i obitelj.  Lijepi pogled iz rive nas je podsjetio na pogled iz Orebića, kao da gledamo Korčulu preko mora. A i osjeća se da je klima sredozemna, bilo je toplo za razliku od Slavonije gdje je prevladavala hladnoća.  

Poslušali smo Morske orgulje. Proizvodile su savršene zvukove, kao da su to neke orgulje na dnu mora i neko ih mitsko biće svira.

Pozdrav suncu predstavlja jedan veliki krug u koji su skrivene solarne ploče koje se pune sunčevom energijom. Naravno da svijetle po noći, a da smo mi, nažalost, došli po danu, pa nismo ni vidjeli kako svijetle... (evo ovako :))

Ručak u restoranu Orgulje je bio fin (malo hladna pasta), a iza smo brzinski otrčali u autobus jer smo skoro zakasnili na katamaran. Došli smo doma cijeli sretni i zadovoljni. Jer, jako nam je bilo super na ekskurziji, ali ipak smo jedva dočekali doći kući.

by Sara


[OPŠIRNIJE]



Putuje ekskurzija - dan četvrti
Ivana Bilić / datum: 26. 9. 2014. 10:59

Četvrtak je... Prvi dan našeg boravka u Krapini. Hotel je prekrasan. U njemu je još jedna ekskurzija s Brača. S njima smo se upoznali i zabavljali. Ujutro smo, nakon jako ukusnog doručka, pošli do Muzeja krapinskih neandertalaca. Padala je kiša. To nas nije spriječilo da odemo. U muzeju smo prvo primijetili još nekoliko ekskurzija...

Muzej krapinskih neandertalaca nalazi se nedaleko poznatog nalazišta krapinskog pračovjeka "Hušnjakovo" i jedan je od najmodernijih muzeja u Hrvatskoj. Prvo smo pogledali jedan kratki film o neandertalcima. Zanimljivo nam je bilo čuti da je to igrani film u kojem su maske za glumce koji glume neandertalce napravili isti ljudi koji su radili maske za film Gospodar prstenova. Film je bio odličan. Nakon njega nas je vodič vodio u povijest sve od nastanaka zemlje do modernog doba. Sve nam je sada lijepo sjelo u glavi. Muzej je savršen. Svima se svidio.

Nakon muzeja smo pošli u restoran, najeli smo se, skupili snagu i krenuli u shopping maniju. Bili smo četiri sata u Arena centru. Nakupovali smo se svega. Sada smo mirni s robom bar pola godine. Navečer smo imali disco i dva rodenđana, Luciji i Vedru, čekali smo do ponoći i otpjevali im slavljeničku pjesmu. Bilo je zabavno, puno plesa i pjevanja, rado bi svi to ponovili. Toliko nam je bilo dobro na ekskurziji (naročito otkad smo upoznali Bračane) da nam je agencija ponudila ponudu koja de ne odbija, da ostanemo do ponedjeljka, a roditelji vrlo povoljno plate u ratama do Nove godine. Ha... Ha... Šala naravno!

Reportaža by Ivana Bilić


[OPŠIRNIJE]



Putuje ekskurzija - dan treći
Petra Mušić Tihana Slavić / datum: 25. 9. 2014. 11:31

Svi smo malo umorni od noćnih zabava, stalnog nespavanja. Zato su nam lijepo rekli da se moramo probuditi za doručak jedan sat ranije. Nije nam baš bilo svejedno, ali morali smo jer mijenjamo hotel. Proveli smo dva dana u hotelu Slavonija i bilo je zabavno, ali nam sobe nisu baš bile najdraže. Krenuli smo umorni u blagovaonicu i ostavili tamo stvari pokraj stolova. Prva točka našeg današnjeg dana je ergela u Đakovu.

U Đakovu smo bili dva dana prije, ali nismo stigli posjetiti ergelu. Ona je ujedno i jedna od najvećih ergela u Europi. Bilo nam je zanimljivo vidjeti te posebne konje izbliza i maziti ih. Bilo su jako mirni. Vidjeli smo njihove štale, dvoranu za predstave i posjetili smo suvenirnicu. Pogledajte i vi kako izgleda ergela uz pomoć virtualnog obilaska.

Ušli smo u autobus i otišli prema Zagrebu. Uglavnom svi mi znamo Zagreb jako dobro pa smo se tamo lako snalazili. Pogledali smo malo znamenitosti; katedralu, Trg bana Jelačića, Dolac... Dobili smo jedan sat slobodnog vremena i pošli do raznih dućana. Svi smo se našli na Trgu bana Jelačića u 19,30 sati i uputili se prema Krapini. Ušli smo u hotel i dok smo čekali ključeve od soba odmah smo upoznali drugu ekskurziju s Brača. S njima smo se družili još dugo u noć i onda otišli na spavanje, umorni od današnjeg dana.

Vaše reporterke Tihana i Petra

 


[OPŠIRNIJE]



Putuje ekskurzija - dan drugi
Antonela Tomašić Sara Kalogjera / datum: 24. 9. 2014. 09:21

Prvo jesensko jutro započelo je u utorak. Za nas je jesen počela u Vinkovcima s predivnim i ukusnim doručkom, pravim slavonskim.

Ujutro, 9,00 sati. Krenuli smo put Vukovara. Prvo, vukovarska bolnica. Sve nas je jako dirnula i cijele naježila od prizora koji su bili ispred nas. Nakon bolnice smo krenuli na Ovčaru. Dočekao nas je pripovjedač koji nam je ispričao koja se dramatična priča tu dogodila. Došli smo na groblje  poginulih  vojnika  koji su se borili za život i slobodu, na sredini groblja je veliki križ. To je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata, a nalazi se na istočnom prilazu Vukovaru. Puno dojmova…

Nakon obilaska smo pošli na ručak u restoran Dunav  u kojem su nas raspoložila dva pjevača koji su se  zafrkavali i pjevali. Iza ručka krenuli smo u predivni Osijek i razgledavajući došli do trga. Nastavnici su nas pustili da se prošetamo  i u 6 sati budemo ispred crkve. Crkva je velika i lijepa, Tvrđa zanimljiva, Osijek nam se sviđa. Sutra ćemo nastaviti u Zagreb i vidjeti još znamenitosti...

Vaše reporterke Sara i Antonela

Za još slika klikni na opširnije


[OPŠIRNIJE]



Putuje ekskurzija - dan prvi
Ivana Bilić / datum: 23. 9. 2014. 09:38

Rano jutro, pola šest svakog dana putuje... moja Novalja! I zaista, katamaran Novalja nas je ukrcao onako pospane i krenuli smo put Splita. U Splitu nas je dočekao autobus i svi smo se smjestili u njega, bio je prepun smijeha i veselja, pjevalo se i zabavljalo. Ono što nam je bilo najdraže na putovanju do Vinkovaca je - Burger king... Bilo je slasno. Prešli smo dug put, vozili smo se punih 14 sati!

Prvo pristanište je Đakovo. Jednostavno je prelijep grad, kao da je iz srednjeg vijeka. Išli smo u katedralu, jednu od najpoznatijih u Europi... Stvarno nešto posebno! Prekrasna je, velika. Iznutra je oslikana freskama. Oltari su ogromni, svečani, bogati cvijećem i svijećama... Prošetali smo gradom i vidjeli sve njegove ljepote. Želimo se vratiti još jednom… Svi umorni od putovanja stigli smo u hotel... Večerali i zabavljali se cijelo vrijeme... Lijepo nam je. Još nas čeka četiri dana. (Nadam se da će obdi biti još bolji wink). 

Vaša reporterka Ivana

izvor: internet


[OPŠIRNIJE]



Ekskurzija osmaša - pozdrav Korčuli!
Alan Farac / datum: 22. 9. 2014. 22:51

Prvi dan ekskurzije Split - Đakovo... Svi smo na broju i sve ide po planu... Vesela družina sutra nastavlja svoj drugi dan ekskurzije po Slavoniji... Lijep pozdrav iz ravne Slavonije!


[OPŠIRNIJE]



Trećaši u Dubrovniku
Sara Ilišković / datum: 27. 6. 2014. 09:40

Ujutro u sedam sati, 16. svibnja, treći razredi su krenuli na terensku nastavu u Dubrovnik. Putem do odredišta učiteljica Meri je pričala o našoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji. 

Kad smo došli do Stona posjetili smo Stonsku solanu. Bilo je zanimljivo, a onaj tko je želio mogao je kupiti sol. Vratili smo se u autobus i krenuli za Dubrovnik. Iskrcali smo se na Pilama i spustili se do glavne ulice Stradun. Slikali smo se kod Velike Onofrijeve Česme. Tamo je jedan čovjek prodavao srca na kojima je pisalo Dubrovnik 2014. Većina učenika je kupila srce za sebe ili za mamu. Ubrzo je došla naša vodičica. Ona nam je pričala o Velikoj Onofrijevoj česmi, o prošlosti Dubrovnika i povela nas u crkvu Male Braće. 

Od naše vodičice smo svašta doznali i čuli. Nakon crkve Male Braće smo krenuli prema stupu Marina Držića. Tamo su neki učenici bili malo bezobrazni pa su mu stavljali rogove. Također smo posjetili i stup Ivana Gundulića koji je bio pjesnik. Poslije je slijedio Knežev dvor. U Kneževom dvoru sam vidjela slike i kočije u kojima su se prije plemići vozili. U jednoj sobi je bila Kneževa kancelarija u kojoj je radio. Vidjeli smo i Kneževu sobu. Bila je baš kao što sam je zamišljala, lijepa i čudesna. U Kneževom dvoru bio je jedan kip u čast Mihu Pracatu koji je sve svoje novce darovao u dobrotvorne svrhe.

Poslije Kneževa dvora pošli smo u Akvarij. U Akvariju sam vidjela morske kornjače, bebu morskog psa i hobotnice.  

Zatim smo u Pomorskom muzeju vidjeli ogromne brodove s puno veslača, a nakon toga smo napravili odmor, te smo preko odmora kupili sladoled i još puno toga. Na povratku iz Dubrovnika smo stali kraj plana grada Dubrovnika te nas je tu učiteljica svašta ispitala o tome gdje smo sve bili i što smo sve naučili. Poslije smo se popeli na Pile i autobusom krenuli za Trsteno. Tamo smo zaokružili najšire stablo koje sam ikad vidjela! Ušli smo u Botanički vrt. Vidjela sam labirint, cvjetove i prelijepu fontanu s lopočima. Kad smo se vraćali trčali smo labirintom. Poslije toga smo se ukrcali u autobus i krenuli za Orebić, ukrcali se u brodicu Morešku i tako stigli u Korčulu gdje su nas dočekale mame i svi smo sretno otišli kući. Pogledajte sve fotografije!

Sara Ilišković 3.a


[OPŠIRNIJE]



Škola u prirodi
Hrvoje Žuvela / datum: 20. 6. 2014. 10:13

Četvrtaši naše škole sudjelovali su u školi u prirodi. Posjetili smo gorski kraj Republike Hrvatske. Najljepše mi je bilo u NP Krka i u špilji Lokvarki kraj mjesta Lokve.

Krka je rijeka poznata po velikom broju jezera i slapova. Najviše me oduševio slap Skradinski Buk. Tu je bilo mnogo turista koji su se divili njegovoj ljepoti. Voda je bistra i prozirna s mnogo riječnih riba koje uživaju u toj čistoći.  Lijepo je čuti šum vode koja pada dok se šetaš drvenim puteljicima. Vidio sam male žabe čije se kreketanje čuje kroz šum slapova. Uživali smo u ljepoti prirode. 

Na ulazu u špilju Lokvarku vodičica nam je pokazala kroz što ćemo sve proći u špilji. Špilja se sastoji od šest galerija. 

Mi smo prošli kroz četiri galerije jer se u ostale dvije spuštaju samo speleolozi. Vidjeli smo stalaktite i stalagmite. Špiljski ukrasi su u više boja: crvenoj, smeđoj i bijeloj. Po tome je jedna galerija dobila ime Crvena galerija. Vodičica nam je rekla da u špilji žive šišmiši ali da ne izlaze često jer ih je strah ljudi. Speleolozi su otkrili da pri dnu špilje žive neke ribe. Temperatura je niska, 8 stupnjeva, pa su se neki smrzli jer se nisu dobro odjenuli. 

Vidjeli smo i podzemno jezero koje preko ljeta presuši. To mi je bio prvi put da sam bio u tolikoj špilji pa me jako oduševila.

Cijela naša ekskurzija je bila odlična. Svi smo puno naučili i ludo se proveli.

(Hrvoje Žuvela 4.b)


[OPŠIRNIJE]



Terenska nastava – put u Zvjezdano selo Mosor
Martin Sardelić / datum: 28. 5. 2014. 14:55

U petak, 9. svibnja, posjetili smo Zvjezdano selo Mosor, zvjezdarnicu na planini iznad Splita.

Iako željni putovanja, nije nam bilo lako što smo se  ustali  jako rano, prije zore. U pet sati i deset minuta morali smo se naći na kolodvoru u Korčuli, a učenici koji žive u Pejtonu čekali su nas na trajektnom pristaništu Dominče. Dok smo čekali, osjećali smo hladnoću, jedino nas je grijala ljudska toplina. Krenuli smo trajektom s Korčule u 5,30, pa iz Orebića preko Pelješca prema Splitu. Tijekom vožnje autocestom nekima je bila muka pa su sjedili s razrednicom, neki su igrali „Bocu istine“, a neki su na zadnjim sjedalima počeli pjevati. Kada smo došli na odmorište, otišli smo na tobogan, vrtuljak i ljuljačke. Uskoro nam se prilljučio i naš vodič. Pokazao nam je rijeku Žrnovnicu. 
Dok smo se vozili do Sitnog Donjeg, pratila nas je Žrnovnica. Vodič nas je vodio kroz šumu koja je mirisala na cvijeće i svježinu. Kada smo došli do izvora, vodič nam je objasnio da je pravi izvor rijeke Žrnovnice u podnožju planine Mosor, a da je ovo samo jedan od sporednih izvora koji se ulijeva u glavni tok. Dopustio nam je piti vodu s izvora koja je bila bistra i svježa. Zatim smo autobusom krenuli prema zvjezdarnici na Mosoru. Negdje na pola puta stali smo marendati. Bilo je 10,45, sada smo već osjećali vrućinu jer je bio jako sunčan dan.
Zatim smo došli do zvjezdarnice. Dok smo čekali, divili smo se pogledima na polja i vrtače. Ušli smo u zvjezdarnicu. Ugledao sam akvarel s motivom Korčule i potpis „Astronomska udruga Korčula“. Kada smo ušli u salu za sastanke, dočekao nas je astronom koji nam je održao predavanje o Sunčevom sustavu, robotima i satelitima koji proučavaju planete i svemir. Nakon toga otišli smo na krov zvjezdarnice i teleskopom gledali „Vickov stup“ i plažu na Braču. Nažalost, nismo mogli promatrati zvijezde i planete, jer je bio dan. Spustili smo se s krova i autobusom krenuli nizbrdo. Kada smo došli do jedne serpentine, čestitali smo našem vozaču jer ju je uspio proći.

U 3 sata popodne bili smo u restoranu „Stari mornar“. Prvo su nas poslužili juhom. Slijedila je salata, prženi krumpirići i „pohovana“ piletina. Kada smo se dobro najeli, otišli smo u City Centar. Dok su ostali kupovali različite stvari, ja sam se vozikao na pokretnim stubama. U 18 sati krenuli smo iz Splita. Po onome što se događalo u autobusu, vjerojatno je bio pun mjesec! U Korčulu smo stigli u 22 sata. Iako su svi još uvijek izgledali živahno, siguran sam, kada su dotakli krevete, da su odmah zaspali, kao i ja. (Martin Sardelić, V.b)

Više o zvjezdarnici na http://www.zvjezdano-selo.hr


[OPŠIRNIJE]



Četvrtaši posjetili etno kuću i Kočje
Lucija Franić / datum: 18. 5. 2011. 16:46

Dana 13. svibnja 2011. mi učenici 4.b i 4. a razreda okupili smo se kako bi otišli na izlet u Kočje i u posjet etno kući. Na autobusnoj stanici dočekale su nas Vitova,  Mateina i Markova mama kako bi nas odvezle do  Žrnova. Kada smo došli u etno kuću dočekao nas je vlasnik gosp. Paval Šain. Dundo Paval nam je rekao da ćemo  se sada vratiti trista godina u prošlost, a uistinu je tako i bilo.

Prvo smo ušli u staru konobu. U konobi  zemljanog poda , vidjeli smo mlin kojeg je prije tristo godina vukao „tovar“, vidjeli smo žrvanj za  mljet pšenicu, mih, vagu, buzdovan, brus, zamke za zečeve, mnogo alata, sedla, mačetu kojom se volu sjekla glava, presu za ulje, sliku njegovog djeda iz I. svjetskog rata…Bilo je jako zanimljivo.

Dundo Paval nam je pokazao što je on sam izradio. Izradio je kamene kuće i meje, korito u kojem se prala roba  i  tako prikazao život ljudi u prošlosti. Izradio je i klačinu, da naučimo kako se teškim radom dobivao klak. Zatim smo otišli u kuhinju. Tamo smo vidjeli lonce, ognjište,  krušnu peć,posuđe, još jedan žrvanj i  sve što treba u kuhinji. Nakon toga vidjeli smo „gustrinu“ i krenuli u obilazak kata. Tu su sobe za spavanje. Svi su kreveti od slame a pokrivači od vune. Vidjeli smo i tkalački stroj na kojem su se pokrivači tkali. Vidjeli smo i staru odjeću i stvari posljednjeg žrnovskog pastira (kožnu torbu, štap, kapu…). Dundo Paval nam je pokazao i kakva je bila kupaonica u to vrijeme.

Kad smo sve pogledali i o svemu pitali zahvalili smo i puni novih spoznaja otišli na novi zadatak. Došli smo i do Brda, dočekao nas je dundo Miki, Milan Vojinović. Pažljivo smo ga saslušali i krenuli . Putem do Kočja razgledavali smo prirodu i ponavljali. Na samom „ulazu“ u Kočje, zaštićeni objekt prirode,  vidjeli smo kako raste mali plavi cvijet. 

Saznali smo da je to endemski zvončić,  endemski znači da raste samo  na određenom mjestu, ovaj zvončić samo u Kočjama.

Sjeli smo na velike kamene stijene, dundo Miki je pričao i zapisali smo vrlo „teške“ riječi: EKTO- to znači vanjski, MIKOROZNI- što znači gljiva i korijen, HETEROTROFNI-  označava organizme koji se ne hrane sami, te EPIFITI, što označava biljke koje se penju na druge biljke. Dundo Miki je tražio da te riječi zapišemo jer će nam to biti jako važno da bi shvatili život u prirodi.

Krenuli smo do Vilinskog korita kako bi se napili vode iz njega i saznali da je u njemu uvijek jednaka količina vode jer se ona stalno cijedi iz okolnih  stijena. Nastavili smo hodati povlačeći se kroz stijene i preskačući ih.

Došli smo do  guste šume česvine. Tražili smo mladu česvinu. Kad smo izvršili taj zadatak pozorno smo slušali što nam govori dundo Miki. On nam je objasnio one riječi koje smo zapisali i shvatili smo kako  biljke uz pomoć gljiva dobivaju vodu, a gljive od njih dobivaju šećer- hranu. U prirodi je sve povezano. O svim živim bićima sve možemo saznati iz „dobro napisane knjige“ iz njihovog DNK. Kad nam je dundo Miki sve objasnio i lijepo ispričao zahvalili smo mu i otišli na lijepu livadu. Na livadi smo se svi družili i zabavljali. Vratili smo se pješice. Bilo je lijepo i zanimljivo.   

…vratio sam se kući s najneobičnijeg mjesta na svijetu, kao da je mjesto iz bajke. (Vedran Bernetić)


[OPŠIRNIJE]



RSS


preskoči na navigaciju