preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Školski jelovnik

« Prosinac 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Vremenska prognoza

 

Iz povijesti škole...

Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g. 

(pogledaj album starih fotografija)

Jelovnik

Kad zvoni?

Kad vozi bus?

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2615962
Ovaj mjesec: 6843
Ovaj tjedan: 574
Danas: 70

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Novosti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Osmaši se vratili s ekskurzije
Autor: Suzana Petković, 17. 9. 2013.

„Zovu me zovu ravni slavonske: Dođi u Vinkovce...“

Prošli tjedan (9. 9. 2013. – 13. 9. 2013.) naši su osmaši, sa svojim razrednicima Suzanom Petković (8.a), Velebitom Veršićem (8.b) i Željkom Ivošević (8.c), proveli na petodnevnom putovanju Lijepom Našom. Evo kratkog pregleda njihovog  putovanja.

                Ponedjeljak

Na rivi u Korčuli  u 6 sati oprostili se od roditelja i „pravili se da smo tužni što se rastajemo“ (N. Mušić) te katamaranom krenuli za Split. Tamo se ukrcali u autobus koji će narednih dana biti naša kuća putujuća. Uz više kraćih stajanja za odmor i jedno duže za ručak, dan smo proveli uglavnom u vožnji, uz smijeh i šalu, dok su  kroz prozore promicali novi krajolici: planinski, brdoviti, brežuljkasti... da bismo konačno ugledali nepregledne ravni slavonske. Smjestivši se u hotelu Admiral u središtu Vinkovaca, večerali, osvježili se i, ne poznajući umor, prionuli druženju i zabavi. 

                Utorak

Nakon doručka vozimo se kroz Ivankovo i druga slavonska mjesta čudeći se beskrajnom nizu lijepih kuća uz cestu do Našica. Razgledavamo Zavičajni muzej smješten u nekadašnjem dvorcu grofovske obitelji Pejačević i „odmaramo se“ na ljuljačkama i klackalicama u bujnom perivoju kojim je dvorac okružen. Potom odlazimo u jedan drukčiji park, poučni park obitelji Bizik, u kojemu brojne egzotične životinje imaju privilegiju da ih se pazi i tetoši kao kućne ljubimce u zelenom okruženju brižljivo njegovanih gredica i nasada. Sigurno ćemo se najviše sjećati druženja sa zmijama. Cure su prve probile led pa su se uskoro i momci zakitili zmijurinama svake vrste. Ručamo u restoranu u središtu Đakova, razgledavamo velebnu katedralu, šetamo korzom te autobusom dolazimo do Državne ergele lipicanaca. Divimo se ovim plemenitim životinjama, saznajemo sve o njima od ponosnih domaćina i vraćamo se na večeru „doma“ u Vinkovce. Oko hotela je vrlo živo jer su u jeku pripreme za Vinkovačke jeseni. U hotelu također živo – stigli novi prijatelji iz Makarske! (Malo je reći – prijatelji.)

                Srijeda

Upoznajemo Osijek: Tvrđu, šetalište uz Dravu, katedralu sv. Petra i Pavla, Promenadu... Malo drhturimo jer je svanulo hladno jutro, ali to nam samo ubrzava kretanje. Za ručak smo već u Vukovaru, na Mitnici. Posjećujemo tužna mjesta zahvalnog sjećanja: vukovarsku bolnicu, Ovčaru i Spomen-groblje branitelja i civila koji su poginuli i nestali tijekom stravične četničke opsade našega Grada Heroja. Šetnja uz Dunav, posjet obnovljenom dvorcu grofova Eltz i pogled na obnovljena lica vukovarskih ulica vraća nadu da će se i mladost vratiti svome gradu. Vraćamo se u Vinkovce. Nakon večere i osvježenja – svi u disco!

                Četvrtak

Oproštaj od Vinkovaca. Putujemo za Zagreb. Tamo posjećujemo Tehnički muzej, upoznajemo se zorno s genijalnim otkrićima Nikole Tesle, a u Planetariju se opuštamo promatrajući čudesa svemira koja se naslućuju na noćnom nebu iznad naših glava. U Memorijalnom centru Dražen Petrović upoznaju nas sa sportskom i ljudskom veličinom ovoga slavnog košarkaša. Nakon ručka odlazimo u šoping u Arena centar, a potom autobusom u Krapinske Toplice. Glavno pitanje u autobusu: Hoće li tamo biti Makarani? Nažalost, Makarani nisu tamo.

                Petak

Pakiramo kofere jer nakon obilaska Muzeja neandertalaca u Krapini putujemo za Korčulu. Podno brda Hušnjakovo nalazimo parkiran poznati autobus: Makarani (i Makaranke!) su tu. Uspon do ulaza u muzej odmah je bio lakši. U spiralnom slijedu pratimo eksponate koji nas vode od neandertalca do Nikole Tesle i čovjekovog putovanja u svemir. Iz muzeja izlazimo na stazicu koja nas vodi do nalazišta te se spušta kroz šumu do parkirališta. Ostatak zabave odvija se u autobusu i na odmorištima uz autocestu. U Orebić stižemo na vrijeme za trajekt u 22.30. Rasipamo se i rastajemo: neki na trajektnom pristaništu, neki na kolodvoru u Korčuli. „A što ćete“, tješi razrednik Veršić svoje kolegice razrednice, „sve što je lijepo kratko traje“, a naš suputnik Antun Penjak zaključuje da je ovo bila ekskurzija par excellence. (fotografije )






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju