preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Iz povijesti škole...

Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g. 

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Kalendar za 2023./2024.

Kad zvoni?

Kad vozi bus?

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2526202
Ovaj mjesec: 4782
Ovaj tjedan: 1009
Danas: 50

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Škola u prirodi „Čabarski kraj 2011.“ , 15. IV. – 18. IV.
Autor: Liljana Favro, 26. 4. 2011.

Učenici četvrtih razreda naše škole, njih 58  iz IV. a, IV.b , Lumbarde, Račišća,  Vignja i Lovišta s učiteljicama Meri Amadeo, Lili Favro, Franicom Botica, Miljenkom Ravlić i Donijom Bogoje proveli su četiri dana u Gorskom kotaru u školi u prirodi.

Cilj programa škole u prirodi bio je upoznavanje prirodnih ljepota i znamenitosti Gorskog kotara, razvijanje ekološke svijesti, stjecanje iskustva u odnosu prema prirodi i ljudima, upoznavanje kulturno-povijesnih znamenitosti.

Posjetili smo tri nacionalna parka: Krku, Plitvička jezera i Risnjak, središte Gorskog kotara Ogulin, zavičajnu zbirku u kuli Frankopana te nezaboravnu Ivanu  Brlić Mažuranić; Lokvarsko jezero, park šumu Golubinjak, najstariju pilanu (150 god.) i najstariji mlin (300 god.) koji pokreće voda, šibensku katedralu, Sokolarski centar i  još mnogo zanimljivosti ovog,  za nas, nepoznatog kraja.

Autobusom na kat prošli smo velik dio naše domovine i vidjeli mnoge zanimljivosti i ljepote, mnogo više nego smo u pripremama putovanja to mogli i zamisliti.

Zaigrali smo nogomet, graničare, plesali i zabavljali se.

Kako nam je bilo pokušajte zamisliti uz naše riječi (pod opširnije) i fotografije.


Tijelom u razredu, mislima na prelijepim slapovima Krke, na dugoj šetnji Plitvičkim jezerima, u zanimljivoj Sokolarnici, na trgu ispred Šibenske katedrale, u prelijepom  parku šume Golubinjak, na visokim  planinama  NP Risnjak, u rodnom mjestu spisateljice Ivane Brlić Mažuranić  Ogulinu. U ogromnom Lokvarskom jezeru gdje je ulovljena najveća pastrva na svijetu od 24 kg. U pilani staroj 150 godina, na brodiću kojim smo se vozili jezerom Kozjak. U mlinu na granici sa Slovenijom. U malenom gradu Čabru, na nogometnom igralištu u Tršću, u zavičajnom muzeju u kuli Frankopana.

Žao mi je što je izgorio hotel na Bjelolasici, ali mi nije žao što smo išli u Čabar. (Vito)

 

Počet ću s meni najdražim dijelom izleta, a to je Krka.

Za mene je Krka ljubav na prvi pogled. Najviše mi se svidio veliki sjajni  slap. Šuštao je i čuo se u cijelom nacionalnom  parku. Bio je užitak gledati ga, odmah sam izvadio fotoaparat i slikao predivni Skradinski buk…

Drugi najbolji dio su mi bila Plitvička jezera. To je bio velik doživljaj. Bilo je jako velikih slapova, kao da ih je Regoč stvorio. Slapovi su prskali dvadeset metara u daljinu….. (Marko)

 

Na Plitvicama mi je bio najljepši ogromni slap od 30 metara. Nije samo on lijep nego cijele Plitvice su jednostavno P-R-E-D-I-V-N-E, meni najljepši nacionalni park u Hrvatskoj.

Hodali smo po uskoj, ogromnoj drvenoj stazi i baš smo se umorili… (Nikola)

 

Nikad neću zaboraviti kad smo bili u pilani koju pokreće voda. Ispred pilane čuo se žubor rijeke. Ušli smo u pilanu i unutra su bili neki čudni strojevi, mirisalo je po drvu. Čovjek čija je pilana upalio je veliki stroj na vodu  i svi smo čudno i zbunjeno gledali. Jedna djevojčica, koja je stajala do mene,držala je širom otvorena usta. Stroj je bučao i rezao. Izrezao je cijeli trupac ravno poput pile na struju. Kad je drvo bilo izrezano, dotakla sam ga ,bilo je mokro.

Vlasnik nas je poveo do prozora s kojeg smo promatrali rijeku koja pokreće stroj, bilo je kao na slici, bilo je prekrasno.

Odmah do pilane je i mlin. To je zadnji mlin u selu koji pokreće voda.

Vidjeli smo velike drvene kotače koji su se vrtili i pokretali mlin. U njemu je mirisalo po kukuruzu…(Ivana)

 

U park šumi Golubinjak bilo je lijepo. Vidjeli smo medvjeđi brlog, bio je mračan pa bi pomislio da bi se svaki trenutak mogao izvući koji pospani medvjed kojeg smo probudili iz  slatkog zimskog sna. Pod našim nogama šuštalo je iskrivljeno, ispuknuto lišće na mokroj zemlji. Iako je bilo sunčano bilo je i hladno, puno vazdazelenih stabala jele i smreke protezalo  se visokim krošnjama  u nebo vapeći za suncem i svjetlošću. Pokraj šume je velika livada po kojoj smo se igrali… (Đina)

 

Drugu noć imali smo „šiz-friz“! Birali smo najbolje frizure. Žiri su bile učiteljice koje su bile s nama na najzabavnija četiri dana u životu.

Grupe su stvarno bile super tako da smo svi shvatili žiri koji je svakoj grupi na svoj način dao prvo mjesto. Jednoj grupi po smiješnim frizurama, drugoj po lijepim...... (Ana)

 

Trebali smo napraviti frizuru i pripremiti se za „šiz friz“. . U mojoj grupi bile su Tija, Luca,  Ana i Ivana. Mi smo dobile nagradu za koreografiju. Tija me oduševila svojim plesanjem. Na kraju smo svi zapjevali i zaplesali. To je trajalo jako, jako dugo. (Tihana)

 

Posljednju noć izvodili smo različite skečeve , jedna grupa od četiri djevojčice koje su svoj skeč nazvale „babja posla“, dobila je nagradu po zasluzi. Tri bake ispitivale su mladu djevojku i nagovarale je da se uda za jednog od njihovih unuka. (Ana)

 

Meni je bio najbolji trenutak u Macoli. Bio je zadnji dan, vraćali smo se doma. Stali smo da se odmorimo. Kad smo ušli u Macolu iznenadile su nas preparirane životinje. Bili su tu  medvjedi, lisice, jelen, zečevi, divlja svinja i bidna mala srna ispod šape divlje svinje. Dok sam gledao medvjeda i divlju svinju imao sam osjećaj da će oživjeti i bilo me malo strah, ali isto je bilo dobro….(Frano)

 

…Šibenik me oduševio parkovima. More čisto ko suza, velike kamene kuće i prekrasna  šibenska katedrala sv. Jakova za čiju ljepotu najviše možemo zahvaliti Jurju Dalmatincu. (Karlo)

 

Kroz ova četiri zabavna i poučna dana bili smo i u Sokolarskom centru. Dundo nam je pokazao sovu ušaru. Izvodio je neke pokuse. Uzeo je bocu s vodom i prolio po sovi, ostala je suha. To je zbog masti koju dobiva iz jedne žlijezde na leđima, nju stisne kljunom i onda uljem iz žlijezde maže po svakom svom peru. Saznali smo da sova i po danu jako dobro vidi… Mislav je dodirnuo sokolov kljun svojim nosom.(Božica)

 

Sova može vidjeti i do 8 kilometara u daljinu, a ispod snijega može osjetiti plijen na  dubini od 2 metra. Na zatiljku sokola nalaze se mali otvori koji mu pomažu da održi ravnotežu i da bude brži. Po uzoru na to napravljen je prvi spojler za FORMULU 1.

Najbrži sokol je sivi sokol, može letjeti brzinom od 320 kilometara na sat.

Vojnički nož napravljen je po uzoru na sokolove kandže. Sokolov kljun je njegovo oružje. Priča o sokolu me najviše dojmila. (Mislav)

 

…meni je bilo zanimljivo kad sam saznala da sova ima jedno veliko i jedno malo uho i da joj uši ne stoje na istoj razini već jedno gore a drugo dolje….. bilo mi je smiješno kad sam shvatila da sokol ima ljutit pogled samo zato što mu smeta jako sunce… jako mi se svidjelo i što je gospodin dao i nama priliku da primimo sokola u ruku i hranimo ga (naravno s rukavicom)… Odlučila sam sve ovo podijeliti s vama jer mi je  u Sokolarniku bilo najzanimljivije. (Lucija)

 

..najviše mi se svidjelo u Sokolarniku jer sam držala sokola, bio mi je težak. Dala sam mu i mrtvog pilića, pojeo ga je od gušta, meni je to bilo gadljivo…(Tija)

 

Kad smo došli u Sokolarnik iznenadila sam se. Vidjeli smo sovu i sokole .. .bilo mi je smiješno kako su sova i sokol jeli pilića, to je tako brzo da ne možeš ni vidjet…. (Petra)

 

Išli  smo ča iz Čabra, jako sam bio tužan. Tako je sve  brzo prošlo. Govorio sam sam sebi: „Šteta što je već završilo!“

Hvala našoj učiteljici i svim ostalim učiteljicama. Posebno hvala Hrvoju, našem vodiču i Dejanu našem vozaču. Hvala svima! (Mate)

 

Bili smo skoro u Korčuli. Igrali smo „tač-lovice“, više nije bilo baš zabavno. Jedva smo čekali doći kući i odmoriti se od puta i svega što smo vidjeli i doživili! (Tihana)





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju