preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Školski jelovnik

« Prosinac 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Vremenska prognoza

 

Iz povijesti škole...

Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g. 

(pogledaj album starih fotografija)

Jelovnik

Kad zvoni?

Kad vozi bus?

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2615975
Ovaj mjesec: 6853
Ovaj tjedan: 584
Danas: 80

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Novosti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Dobili smo repete!
Autor: Martin Sardelić, 23. 3. 2017.

Početak 3. mjeseca obilježili smo terenskom nastavom ili nama draže - ekskurzijom na prostoru grada Vukovara. Već smo bili u Slavoniji i Vukovaru, ali ovaj put smo puno više vidjeli i bolje shvatili samu obranu grada Vukovara.

Put dug 850 km u trajanju od 14 sati vožnje proveli smo zabavljajući se na razne načine. Autobus je bio, tako reći, podijeljen na 3 dijela: zadnji gdje se nalazi prostor za slušanje glazbe, pa srednji gdje se igraju igre i onaj najbliži nastavnicima, gdje se odmara. 

Već pri dolasku, ispred ulaza u hostel, mogli smo shvatiti naziv vojarna, naime prostor je bio ograđen žilet žicom, a cijelom površinom su se prostirali tenkovi, topovi, haubice i ostala oklopna vozila. Vojarna je bila jedno potpuno novo i zanimljivo iskustvo, uključujući 16 krevetne sobe...

Umorni od puta ulazimo u predvorje hostela gdje nas dočekuju domaćini koji su nas upoznali s pravilima. Otišli smo u svoje sobe ostaviti torbe i odmah se pošli upoznati s drugim učenicima. Sutra dan smo ustali oko 8 sati i doručkovali. Nakon toga, pokupili smo se u autobus i krenuli u obilazak grada heroja. Prvo što smo posjetili bio je Muzej vučedolske kulture. To je jedan od novijih muzeja koji su odlično isplanirani i njihov postav uvijek će te zainteresirati. Svi smo otkrili mnogo novoga o vučedolskoj kulturi. Voditeljica je bila odlična jer je uspjela sve objasniti u malo rečenica.

Autobusom smo krenuli prema Memorijalnom muzeju niz vukovarske ulice i groblje tenkova. U muzeju nas je dočekao vodič koji nam je detaljno objasnio kako su branitelji mudro uništavali tenkove JNA na tom području. Objasnio nam je i kako su pripadnici JNA bili daleko moćniji po pitanju naoružanja ali su branitelji u daleko većoj prednosti po pitanju taktike. O centru muzeja se nalazi uništeni neprijateljski tenk. Mogli smo vidjeti i nekoliko vrsta naoružanja koje su koristili branitelji. Pri izlasku svi smo se popeli na tenk ispred zgrade i slikali se. 

Došli smo do dvorca Eltz. Doznali smo da ga je izgradio Filip Karlo Eltz, pripadnik njemačke plemićke obitelji Eltz. U dvorcu se nalazi mramorna soba koja je bila uništena tijekom domovinskog rata, pa je morala proći kroz mnoga renoviranja. Krov je pretrpio najveće oštećenje, cijeli je bio urušen. U jednoj od prostorija smo pogledali kratki film koji prikazuje Vukovar tijekom i nakon Domovinskog rata. Mogla se uočiti jedna nevjerojatna razlika, no uvijek će se vidjeti ožiljci rata. 

Po povratku u vojarnu dočekao nas je ručak, nakon kojeg smo imali dva predavanja. Jedno je vodio profesor povijesti, a tema je bila razlog napada. Drugo predavanje nam je održao hrvatski branitelj koji je sudjelovao u oslobađanju Vukovara i koji nam je pričao o taktici i ratnim operacijama koje su se izvodile. Objasnio nam je kako je neprijatelj napadao i kako su se hrvatski branitelji nosili s time. Otišli smo u obilazak vojarne vidjeli smo koje su sve vrste oklopnih vozila koristili u domovinskom ratu. Vidjeli smo i avion rekonstrukciju kojim su odnosili drvene kovčege s medicinskim paketima, hranom i cigaretama. Obišli smo i Memorijalni centar domovinskog rata i vojni logor koji su u sklopu hostela Dubrovnik.

Zatim smo otišli na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Vodič nam je objasnio koji su dijelovi groblja i kako je ono organizirano. Rekao nam je da je postavljeno 938 bijelih križeva. Najmlađa žrtva je imala 6 mjeseci, a najstarija vise od 100 godina. Posjetili smo masovnu grobnicu Ovčara gdje smo puno saznali o samoj grobnici i kako su je otkrili te zašto je baš tu smještena. Posljednje mjesto koje smo posjetili bio je spomen na Domovinski rat – znameniti Vodotoranj.

Pokupili smo se u autobuse i vratili u vojarnu gdje smo večerali, a nakon toga otišli u disko kojim smo zaključili naš posjet gradu Vukovaru. Disko je bio odličan, veliki prostor pun ljudi s odličnom glazbom. U početku je falilo atmosfere jer su svi bili uspavani, ali kada su došle naše „zvijezde“- sve je bilo sto puta bolje! Naravno, neke je vise zanimala utakmica, pa su se držali televizije, ali svi smo se zabavili. Na kraju smo se vratili u vojarnu, malo još ostali budni i zaspali. Sutradan smo se probudili u šest i otišli na doručak nakon kojeg smo se spakirali i otišli u bus.

 Krenuli smo nazad put Korčule. Put je bio dug, ali proveli smo se isto dobro kao i na početku. Uspjeli smo stici na trajekt u sedam i po, pa smo sutradan morali ići u školu. Vjerujem da su svi, čim su došli doma, odmah zaspali. (fotogalerija)

Martin Sardelić, 8. b.






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju