Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Činilo se u veljači kako je svibanj jako daleko i kako nećemo nikada dočekati dogovoreni posjet. U nedjelju, u sunčano popodne, dočekali smo naše prijatelje na autobusnom kolodvoru. S transparentom u rukama i s osmijehom na licu jedva smo dočekali da izađu iz autobusa. Svatko od nas pronašao je svoj par i uputili smo se kući. Znali smo što ih očekuje i kakav im je bio put pa smo se odlučili odmoriti kako bismo bili svježi ujutro.

Za nastavak klikni na opširnije!

U ponedjeljak smo u devet ujutro morali biti u školi. Nakon svečanog dočeka i pozdravnog govora, sudjelovali smo u radionici nastavnice Gordane. Izrađivali smo melem kao što su to činili naši stari. Osim toga, taj nas je dan ugostila i gradonačelnica, koja je u ovoj mobilnosti primila i jednu od učenica iz Nizozemske. Pri kraju dana organiziran je Treasure hunt po gradu s nastavnicom Ivanom, a na posljetku smo kao šećer na kraju išli na ukusne bezalkohole koktele. Na kraju dana bili smo iscrpljeni, umorni, ali sretni. Nije bilo razloga zašto ne bismo pojeli sladoled i uživali u zalasku sunca!

U utorak smo posjetili Dubrovnik, penjali smo se na gradske zidine i posjetili Prirodoslovni muzej. Nakon toga imali smo priliku razgledavati Stradun. Vidjeli smo u njihovim pogledima kako je vidjeti Grad po prvi put. Nekada uzimamo zdravo za gotovo ono što imamo. Put smo začinili posjetom žičari i uživanjem u veličanstvenom pogledu koji se pruža sa Srđa.

U srijedu smo opet posjetili našu školu, ali ovaj put duže i zanimljivije. Za početak smo sudjelovali u radionici kuhanja u kojoj smo radili preljev od čokolade kojega smo kasnije stavili na jagode i zdrave kolačice. Završili smo ranije no što je bilo planirano pa smo se u dogovoru s nastavnicima prošetali po gradu. Zadnja tri sata Nizozemci su imali priliku sudjelovati u našoj nastavi i vidjeti kako je to u Hrvatskoj. Popodne smo opet imali slobodno vrijeme koje smo odlučili provesti na suncu i otišli na Bilin žal. More nije bilo baš najtoplije, ali to nas nije zaustavilo da uživamo. Navečer nas je u devet čekala Moreška. Mi Korčulani Morešku smo gledali već dosta puta, a Nizozemcima je ovo bio prvi put i bili su oduševljeni. Svi smo bili iscrpljeni te smo se uputili kućama u onaj topao krevet koji nas je samo čekao.

Četvrtak smo se ujutro u osam uputili u novu avanturu. Podjeljeni u dva busa išli smo u Velu Luku. Na početku puta stali smo u Pupnajsku luku da pokažemo Nizozemcima i tu ljepotu.

U Veloj Luci okušali smo se u radnji mozaika. Imali smo priliku sami dizajnirati mozaik, a onda ga i početi slagati. Radnja mozaika je dugotrajan proces, naročito priprema pa ga nažalost nismo uspjeli završit. Prije nego što smo se uputili za Račišće išli smo se prošetati do Crkve svetog Josipa. U Račišću nas nije dočekalo baš bajno vrijeme kao što smo očekivali, bilo je vjetrovito i padala je kiša. Ručak je bio u Hotelu Mediteran. Svi su već bili gladni i jedva dočekali. Nakon ručka naučili smo Nizozemce kako se igraju buće. Na početku su svi bili zbunjeni i izgubljeni, ali malo po malo išlo im je sve bolje. Nakon iscrpljujućeg jutra, popodne i večer imali smo slobodno.

U petak je plan bio da idemo na Vrnik, ali taj je plan vrijeme ovoga puta poremetilo. U osam ipo morali smo biti u školi. Dobili smo zadatak da napravimo prezentaciju o ovom tjednu. Nakon toga zaputili smo se u gradsku knjiznicu. Svi smo bili pospani i umorni, ali nas je razbudila tjelovjezba koju smo radili sa fitness trenericom. Za kraj smo gledali kuharsku radionicu i okušali hranu. Sve je bilo slasno. U šest popodne okupili smo se u Centru za kulturu i rješavali KUL kviz. Pitanja su bila zanimljiva, ali moram nadodati i poprilično teška. Za kraj ovog tjedna i ove nezaboravne mobilnosti svi smo zajedno, nastavnici i učenici, otišli na večeru. Družili smo se i na neki način opraštali. Nakon večere neki su se odlučili počastiti sladoledom, a neki poći doma i odmoriti se.

Na početku tjedna nitko nije očekivao da će proći ovako brzo. U 5 i 40 doveli smo naše prijatelje na katamaran. Kada smo bili u Nizozemskoj rekli su nam da će nam se biti teže oprostiti jer se nakon ove mobilnosti vjerovatno više nećemo vidjeti. Tako je i bilo. Mogu reći da je ova mobilnost bila jedno prekrasno iskustvo i da mogu, sigurno bih je ponovila.

Veliko hvala gradonačelnici Niki Silić Maroević, obitelji Kapor, Biljani Milat, Centru za kulturu i svim roditeljima domaćinima – bez vaše podrške ovaj tjedan ne bi bio moguć.

Karla Drušković