Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

O ne, opet rano buđenje! Probudili smo se prije šest sati, spakirali torbe i pošli na doručak. Pozdravili smo se s hotelom u kojemu nam je bilo veselo i iza doručka se ukrcali u autobus i krenuli za Gospić. Vožnja je trajala oko dva sata. U Lici smo. Prošli smo Gospić, malo skrenuli i došli u Smiljan, u Memorijalni centar „Nikola Tesla“. 

Muzej je napravljen na mjestu gdje je bila njegova rodna kuća. U muzeju smo saznali štošta o Nikoli Tesli. Bio je jako pametan i neobičan čovjek, izumio je puno stvari. Vidjeli smo neke njegove izume i naučili nešto o izmjeničnoj struji. Možemo mu zahvaliti za daljinski upravljač i autiće na daljinsko upravljanje. Želio je da svi imamo besplatnu struju bez žice i utičnice, poput interneta. U Teslinoj ispitnoj stanici smo vidjeli transformator od milijun volti kojeg smo gledali dok je radio. Držali smo žarulju u ruci i ona je svijetlila. Slikali smo se kraj njegovog kipa, Teslu su zvali gospodar munja i čovjek koji je osvijetlio svijet. Zaključili smo da je bio prilično otkačen. Ubrzo smo i u svojim redovima otkrili svoga Nikolu Teslu. Barem po frizuri i brkovima.

Krenuli smo prema NP Krka, to je bio treći nacionalni park koji smo posjetili. Do Krke nam je trebalo oko tri sata. Vrijeme u busu smo proveli pričajući priče i legende o Velebitu i Dolasku Hrvata i čitajući zanimljive tekstove o županijama kroz koje smo prolazili. Napokon! Stigli smo! Ugledali smo svjetlucavo plavo more, baš poput Hrvata na Velebitu kad su ga ugledali prvi put!

U Skradinu nam je bilo vruće. Najedanput je došlo ljeto. Do slapova smo se vozili jedrenjakom. Oko nas su plivali labudovi. I mi bi se rado bili okupali k'o neki turisti. Ali ne, mi smo bili toplo obučeni, u dugim trenerkama i čarapama, potpuno sigurni od hladne zime s druge strane Velebita. Onako skuhani, odlučili smo odmah ručati i polizati sladoled. Gledali smo zapanjeno slapove i uživali u prirodi oko nas. Posjetili smo i staru kovačnicu i pravoga kovača koji je ispred nas iskovao potkovu od željeza i uronio je u hladnu vodu, a jedna je žena prela vunu i pokazala nam tkalački stan. Opipali smo tkaninu od koje se nekad šivala odjeća. Jedva smo stigli na katamaran.

Divna avantura je gotova. Vidjeli smo puno ljepote i čuli toliko toga. Gotovo je, ali uspomene će zauvijek ostati.

Jeste li znali?

… da je Nikola Tesla imao prijateljicu golubicu...

… da je brojao korake i bojao se virusa…

… da smo se u špilji Ledenici grudali, a na Krki su se turisti kupali…

… da se vunena odjeća može nositi i ljeti i zimi. Da smo znali, obukli bi džempere... 

… da se vuna nekad bojala prirodnim bojama: u žuto s maslačkom, u crveno ciklom, u plavo bršljanom…

… da je naš Nikola Tesla pokušavao spojiti dvije žice u katamaranu dok je najviše vajalo…

… jeste li znali da smo se oko ovoga jako potrudili. Podijelili smo se u četiri grupe i svaki dan napisali po jedan novinarski članak za vas…

… znate li vi uopće koliko smo mi naučili?

Pogledajte fotografije!

Napisali: Lora Lagundžija, Mark Gavranić, Ante Radojković, Vinci Turudić, Marko Šeparović, Leon Tulić, Nina Leleković, Toni Roso, Dragomir Botica, Petar Botica