Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Najdraži kutak u mom domu je dnevni boravak. Jako je velik i ima visoki strop na kojem je jedan luster. Cijela se obitelj tamo okuplja.

Zidovi su ispunjeni slikama. Iznad vrata je jedna velika slika, slika Smokvice. To je tatin rodni kraj i podsjeća ga na njegovu mamu i tatu. Desno od vrata je ograda, a do ograde je crni dvosjed. Tu inače mama leži dok gledamo televiziju, ali se nekad i ja uvalim na kauč. Do dvosjeda je crni trosjed. Tu tata leži i spava popodne. Po trosjedu su mali jastuci crne i srebrne boje. Nasuprot trosjeda je stol. Na njemu su novine i časopisi te neke moje igračke.

Kad je dobar film na televiziji, sve je tiho samo se čuju zvučnici. Moj brat Marko skoro nikad nije u dnevnom boravku, on se uvijek pođe malo provest. Na podu je malo izgreben parket. Felina, naš pas, krivac je za to, ali joj oprostimo jer ima umiljate oči koje nas sve rastuže.

Svjetla jako obasjavaju prostor pa ih često ugasimo jer smetaju. Svi se osjećamo opušteno i zadovoljno u našem dnevnom boravku. Nasuprot stolića je televizor. Do televizora je peć tamnocrvene boje koja unosi neku svježinu i opuštenost u kuću. Odlično grije tako da moramo nekad otvoriti prozore iako je vani zima.

Ponekad je jako smiješno jer kad tata zaspe, on hrče pa Felina traži što je to. Kad nađe da je to tata, ona ga poliže, a mi se svi smijemo. Tata i ja se malo hrvamo po trosjedu, ali on uvijek pobjedi. Na polici koja je ugrađena u zid ima puno knjiga, a poviše su mamine uspomene i slike. Ona se, kad to pogleda, malo rastuži jer se sjeti bake koja je umrla.

Naši zidovi nisu kao i drugi, naši su od starih kamena. To je moj topli dnevni boravak.