Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

   Bila je to srijeda ujutro. Nakon posjeta  Zoološkom vrtu, krenuli smo prema Krapini. Dok sam se vozila autobusom do odabranog mjesta, razmišljala sam kakvo je to Hušnjakovo nalazište. Očekivala sam da će to biti jedno tipično, dosadno  razgledavanje. Dva, tri čovjeka s lukom i strijelom i pokoja kost. Stigli smo. Šetajući stotinjak metara kroz gustu šumu, stigli smo do Hušnjakovog  nalazišta. Uveli su nas u jednu prostranu dvoranu u kojoj su nam prikazali desetominutni film o životu ljudi u prošlosti. Njihov način života, lov sa strijelom, izrađivanje oruđa dojmili su mi se. Oduševila me njihova mudrost kako su se morali mučiti za život.  Hrana im je uglavnom bila divlja životinja. Nisam mogla vjerovati da jednim običnim komadom drveta mogu ubiti golemu životinju. Rastužila me je njihova hladnikrvnost jer su ubijali te životinje, ali uglavnom je sva ta hladnokrvnost bila borba za preživljavanje.

 Nakon filma veseli  vodič nas je proveo kroz muzej. Tu je bila spilja s ljudima na različitim poslovima. U kratkim crticama su nam prikazali život ljudi u prošlosti .

     Oduševila me  je njihova prezentacija . Požalila sam imala krivo mišljenje o prošlom životu, ali zaista ovo Hušnjakovo nalazište zauvijek će mi ostati u sjećanju.