Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Kada pomislite na zoološki vrt, zamislite velika željezna vrata, čuvare u svakom kutu, velike nastambe koje su dizajnirane da izgledaju kao mjesto porijekla tih životinja, vodiče koji neprestano vode znatiželjne posjetioce uokolo i sve to zgusnuto u jednoj velikoj zgradi. Umjesto toga, vidjela sam ljubav obitelji Bizik prema tim životinjama. Oni ne bacaju hranu životinjama bezvoljno jer im je to posao i jer moraju biti tu, nego iz ljubavi jer ih vole. Na kraju, što će životinjama velike šuplje nastambe ako nemaju ljubavi? 

Autobus je stao, iskrcali smo se ispred obiteljske kuće Bizik, misla sam u sebi što radimo ovdje? Nema šanse da se zološki vrt nalazi iza kuće! Trebamo li pješačiti do njega? Bila sam u krivu. Zoološki vrt se zaista nalazi iza kuće i jako je velik. Na ulazu u zološki vrt s velikim pozdravom dočekala nas je četerdeset i četiri godine stara papiga ara. Osim papige, tu nas je dočekao i vlasnik zološkog, gospodin Bizik. On nas je vodio kroz čudesan svijet životinja. U tom zoološkom vrtu nalazi se 475 životinja od kojih su 92 vrste ptica, više od dvije vrste majmuna, domaće životinje kao što su koze, poniji, kokoši i svinje. Ima tu i tigrova, lavova, pantera, klokana, emua i ostalih divljih životinja. Prve životinje bile su dovedene 1954.god. Među njima su bile ptice i zečevi koje su domaćini uzgajali kao hobi, ali taj hobi se proširio kada su 1982. god pristigle zvijeri poput: vukova, lisica i medvjeda. Tako je nastao zoološki vrt Bizik. Doznali smo da zoološki vrt Bizik u Našicama godišnje posjeti oko dvadeset tisuća ljudi. Svaka osoba koja posjeti zoološki vrt Bizik ima priliku držati zmiju u rukama, ako ne u rukama onda oko vrata. Bila sam jedna od posjetiteljica koja je imala priliku držati zmiju u rukama. To mi je bilo prvi put. Iskreno nije mi bilo baš svejedno, ali pristala sam. Prvo sam držala zmiju crno bijele boje u rukama, neprestano je išla glavom uzduž moje ruke i htjela sam je odmah ispustiti, ali nisam smjela. Koliko god sam dozivala gospodina ne bi li preuzeo zmiju od mene, nije bilo odaziva. Gospodin je pričao s nastavnicima i nije se dao omesti. Ta zmija je punih deset minuta bila u mojim rukama i gmizala po mojoj ruci. Zatim sam držala bebu zmiju otrovnicu. Pošto je bila mala, zamotala mi se dva puta oko ruke i glavu provlačila kroz narukvice gdje je i zapela. Nakon malo panike i puno otpetljavanja, drugi su preuzeli malu zmiju, na što sam odahnula. 

Nakon puno zabave i još više uzbuđenja, mogu zaključiti da tim životinjama nije potrebna samo briga nego i ljubav i preporučujem svim ljubiteljima životinja da posjete zoološki vrt obitelji Bizik u Našicama.