Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Najbolji sportaš dvadesetog stoljeća ima svoj vlastiti muzej. Ispred muzeja je njegov kip, a zgrada je u obliku lopte i gotovo je sva od stakla, i to plave boje. U muzeju su vitrine, svaka vitrina priča svoju priču.

Rođen je u Šibeniku 22. listopada 1964. i bio je košarkaš. Svoju prvu košarkašku loptu dobio je od brata i tad je znao što će postati. Svako jutro u četiri se budio i  trenirao, nakon treninga bi se vratio doma, istuširao se i krenuo u školu. Bio je odličan učenik. Njegov prvi klub je bio Šibenka i tamo je sve počelo. Nedugo nakon toga pošao je u Cibonu. Prolazeći do vitrina vidjeli smo uspjeh u njegovoj karijeri od Hrvatske do Amerike. Najviše se isticao mali kipić s afrofrizurom zvan Žutko. Nakon Cibone krenuo je u Real Madrid, odlično je igrao tako da se NBA zainteresirao za njega. Godine 1990. otišao je u Portland Trail Blazers. Igrao je samo par minuta po utakmici jer je bio jedini bijelac u momčadi. Nije bio zadovoljan zbog toga pa je otišao u NETSe. Zatim je 1992. proglašen najboljim strijelcem u timu, svoj nadimak Gospodin četrdeset je dobio jer je po utakmici davao po četrdeset poena.

7. lipnja 1993. dogodila se prometna nesreća, to je najtužnija vitrina. Vozač kamiona je zaspao i izletio u drugu traku, to je bio dan tuge. Našeg Dražena Petrovića nema. On je uvijek u našim srcima, gospodin četrdeset koji nas uči da se velikim trudom može postići što god poželiš.