preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Školski jelovnik

« Prosinac 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Vremenska prognoza

 

Iz povijesti škole...

Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g. 

(pogledaj album starih fotografija)

Jelovnik

Kad zvoni?

Kad vozi bus?

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2615916
Ovaj mjesec: 6797
Ovaj tjedan: 528
Danas: 24

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Literarni radovi
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Ovčara - mjesto tuge i boli
Autor: Filip Rakočević, 29. 10. 2013.

Vukovar je grad heroj. Kad ulazite u Vukovar pored vas promiču razrušene kuće prepune rupa od granata i gelera. U tom gradu ima mjesto koje je vjerojatno najtužnije mjesto u Hrvatskoj. To je Ovčara, najveće masovno stratište Domovinskog rata. 

Na našem putovanju kroz Vukovar, shvatili smo da to nije običan grad, već je to spomenik Domovinskom ratu. To je spomenik svim braniteljima koji su imali sreće  preživjeti  i onima koji su dali svoj život za obranu tog grada i naše domovine. Ipak ima jedno mjesto koje je i tužnije i još ponosnije od samog Vukovara a to je Ovčara. Na tu farmu  u studenom 1991 godine poslje dugih i teških borbi za obranu grada su  dovedeni  bolesnici i ranjenici iz vukovarske bolnice i mučki ubijeni. Nisu se poštivala ratna prava, nije se vodilo računa tko je mladić, a tko starac ili bolesnik. Zločinačka ruka okupatora bespoštedno je strijeljala preko 200 ljudi. Takav stravičan čin se ne pamti u novijoj modernoj povijesti.

Slušajući vodiča koji nam je pričao detalje o tim događajima, nikako nismo mogli shvatiti da je takvo što moguće. Dok smo u Spomen domu gledali slike žrtava i čitali njihova imena zamišljali smo koji su to bili ljudi, čiji su to bili očevi, djedovi ili sinovi, koliko su iza sebe ostavili uplakanih supruga, majki i djece. Sve te činjenice su se teško slijevale u naše glave i nikako ih nismo mogli prihvatiti. Činilo nam se kao da je to mjesto i cijela priča jedan ružan san.  Još potresniji je bio osjećaj kad smo došli na livadu gdje su krvnici bagerima zatrpali mrtva tijela. Nadali su se da će zločin biti prikriven i ostati zakopan duboko u zemlji, no istina koliko god bila bolna  izašla je na vidjelo i danas tu raste 200 malenih grmića kao simbola novog života Vukovara. Ovčaru krasi i mramorni spomenik koji simbolizira golubicu koja slobodno izlijeće iz mraka i označava novi početak. 

I Spomen dom i zeleni grmići i mramorni spomenik zauvijek će biti tu da se s tugom i ponosom prisjetimo ljudi koji su dali svoje živote za našu slobodu, ali i da budu vječna pouka svim budućim generacijama da se takvo zlo više nikad ne dogodi.






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju