Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula
| « Travanj 2025 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 |
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g.
(pogledaj album starih fotografija)
Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!
Osjećam hladnoću. Jutrom me budi vjetar i kiša.
Izlazim iz kuće, a jesen me prati. Kroz mene prolaze hladni trnci. Sve je tmurno i prazno. Valovi udaraju u stijene koje plaču od tuge. Vjetar naginje grane limuna koje viču od straha da će se slomiti.
Penje se jesen na krovove tuđe i u dimnjake ulazi. Ljudi u vrtove izlaze po drva da zapale vatru i istjeraju je iz kuće. Krošnje drveća uz put obojane su u zlatnu boju.
Prolazim pored bakine kuće. Toplina mi se javlja i zove me da uđem, a ja moram u školu koja je još uvijek daleko. Hodam ispod drveća, a oko mene sve puno klizava lišća. Zamišljam kako uz vatru iz kamina jedem naranče i vruće kestene. Oblak me poprska i javlja da će ubrzo opet pustiti kišu. Iz torbe vadim kišobran. Iz daljine zove škola da požurim, da me čeka ugrijana učionica.
Dočekao me veseo i topao razred. Dok skidam mokar kaput sa sebe, mislim kako jesen i nije tako loša.
Frana Botica 5.b
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
