« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g.
(pogledaj album starih fotografija)
Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!
Šećem parkom, hodam po lišću.
Lišće kao da je živo: leti, šušti, priča... Gledam ljude oko sebe. Svi su u toplim kaputima. Po Pumpureli valovi golemi se slamaju. Priđem moru i pitam valove: „Zašto ste ljuti?“
Val mi se nasmije pa me cijelu poprska, a ja ostanem mokra. Snažan vjetar jako je zapuhao. Lišće se podiglo u zrak i zaplesalo u kolu.
Odjednom – sve se smirilo. Samo se začuo snažan plač drveća. Nikako da se utješi. Plače sve jače i jače. Ne mogu to podnijeti, idem dalje. Iznenada se smrači. Pogledam u nebo – kapljica kiše padne mi na nos. Stanem na trenutak, a kiša sve jača i jača. Dotrčim kući cijela mokra.
Kraj tople peći razmišljam: „Je li jesen ovakva jer je tužna ili je i njoj hladno?“