preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Školski jelovnik

« Prosinac 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Vremenska prognoza

 

Iz povijesti škole...

Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g. 

(pogledaj album starih fotografija)

Jelovnik

Kad zvoni?

Kad vozi bus?

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




 

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2615915
Ovaj mjesec: 6797
Ovaj tjedan: 528
Danas: 24

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Literarni radovi
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
KUKAVICA - igrokaz
Autor: Paula Petković, 1. 3. 2013.

PRVI PRIZOR

(Marko se vraćao iz škole. U susret mu dođe prijatelj Ivan)

IVAN: Zar se i ti vraćaš ranije iz škole? Što ti se dogodilo?

MARKO: Posvađao sam se s jednim srednjoškolcem, onim Antom, na odmoru. Zaprijetio mi je da će me čekati nakon škole. Zato sam zamolio učiteljicu da me pusti ranije, prije nego njemu završi nastava. A ti?

IVAN: Razbolio sam se.

MARKO: Baš mi je žao.

Tada se raziđu.

DRUGI PRIZOR

Marko se smješkao u sebi:

MARKO:  Mislim da će se i Ante razboljeti od muke kad shvati kako sam ga nasamario. Čekat će me cijeli dan ispred škole, a mene neće biti! Ja ću kući uživati slušajući cvrkut svoga kanarinca.

(Zaneseno) Ptice! Ptice su najljepša bića!

Kraj jednog stabla se zaustavi i uzvikne iznenađeno:

Gnijezdo! Ne mogu vjerovati. I ptica je u njemu!

Propne se na prste ne bi li zavirio u gnijezdo. Nježnim glasom obrati se ptici:

 Ne boj se, neću ti ništa. Ja volim ptice. Oh, pa ti u gnijezdu imaš i jaja!

Odjednom ptica kljunom izbaci jaje iz gnijezda. Jedno, pa još jedno…

MARKO (prestrašeno):  Što si to napravila?

Kao da ga razumije, ptica se oglasi:

PTICA: - Ku-ku, ku-ku!

MARKO (naglo shvaćajući): A, kukavice!

U međuvremenu na klupu iza stabla sjeo je mladić kojega Marko, zaokupljen pticom, nije ni primijetio.

Kad je čuo zadnje Markove riječi, on poskoči, uhvati ga za ruku i vikne:

ANTE (ljutito): Koga ti nazivaš kukavicom, majmune!?

MARKO (uplašeno i zamuckujući): Nisam rekao tebi nego ptici…

ANTE (nastavlja istim tonom): Ma nemoj! Gluplji izgovor nikad nisam čuo!

MARKO (plačući): Istina je!

ANTE: Suze ti neće pomoći!(Uvrijeđenim glasom nastavlja) Htio sam da se nađemo poslije škole,da se pomirimo, a ti me još zoveš kukavicom!

MARKO (plačući): Ali tamo na stablu je stvarno kukavica, pogledaj! (Pokazuje rukom prema mjestu u krošnji).

ANTE ga na trenutak pusti kako bi zavirio kamo mu je pokazao. U tom času kukavica gurne iz gnijezda jedno jaje koje padne i razbije se točno na njegovom čelu. Od razlivenog jaja ništa nije vidio pa je počeo paničariti i mahati šakama oko sebe.

ANTE: Joj, što je ovo… Ništa ne vidim!

MARKO (počne se smijati, drži se za trbuh  i savija od smijeha, ali mu doleti šaka u oko)

ZASTOR (ZAMRAČENJE)

(radi promjene scene)

TREĆI PRIZOR

U Markovom domu. Veći dio pozornice prikazuje dnevni boravak. Mama glača rublje, tata gleda TV, baka u naslonjaču čita novine, starija sestra za računalom ili sa slušalicama ljulja glavu u ritmu i nešto pjevuši. S jedne strane ulazi Marko pognute glave. Kad se približi, vidi mu se šljivu na oku.

MARKO (tiho): Dobar dan.

MAMA (zabrinuto): Što ti se dogodilo (ostavlja  glačanje, prilazi s rukama na bokovima i nastavlja strogo) Zar si se tukao?

MARKO: Nisam.

OTAC (zagleda se u Marka): A kako si onda dobio tu šljivu?

SESTRA (skida slušalice i znatiželjno, sa smiješkom  prati razgovor)

MARKO (pomalo iznervirano): To je duga priča.

SESTRA (veselo): Pa imamo vremena…

BAKA (podiže pogled iznad naočala): Stvarno, o čemu se radi?

MARKO (vikne nestrpljivo): O kukavici! I prestanite me više ispitivati!

OTAC (ljutito): Prestani ti drugu djecu nazivati kukavicama…

MARKO (prekida oca): Ma o kukavici koja je…

OTAC: Dosta! Tvoja šljiva na oku govori da si se tukao! Tjedan dana nema odlaska na igralište!

SESTRA (radosno ubacuje): Zar nije bolje mjesec dana?!

MARKO (uzdahne i ljutita koraka uputi se prema drugom kraju pozornice)

MAMA: Kamo si se uputio?

MARKO (ne okrećući se): Idem u sobu, ionako sam kažnjen tjedan dana.

SESTRA (veselo dovikuje): Mjeesec!

(Ovdje se ovaj dio pozornice zamračuje, a osvjetljava se onaj koji prikazuje Markovu sobu.)

ČETVRTI PRIZOR

U Markovoj sobi. Radni stol i na njemu krletka s kanarincem. Čuje se umirujući cvrkut kanarinca.

MARKO (odloži torbu kraj stola, sjedne s uzdahom za stol i zagleda se u kanarinca): E, moj Kiki!Onaj Ante me prilično koštao. Ako se još jednom posvađamo, bit ću hrabar. Neću zaraditi ni jednu šljivu, a ako se to slučajno dogodi, idem k ravnatelju. Ravnatelj je jedina osoba koje se on boji. I neće me više ni pipnuti, vidjet ćeš!

KRAJ

Paula Petković 5.a,

Voditelj: Vesna Martinović

rad predložen za županijski Lidrano 2013.

 






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju