« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Početnički solfeggio glazbene škole s profesoricom Tihanom Penjak na Kostimiranom koncertu 2008. g.
(pogledaj album starih fotografija)
Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!
PRVI PRIZOR
(Marko se vraćao iz škole. U susret mu dođe prijatelj Ivan)
MARKO: Posvađao sam se s jednim srednjoškolcem, onim Antom, na odmoru. Zaprijetio mi je da će me čekati nakon škole. Zato sam zamolio učiteljicu da me pusti ranije, prije nego njemu završi nastava. A ti?
IVAN: Razbolio sam se.
MARKO: Baš mi je žao.
Tada se raziđu.
DRUGI PRIZOR
Marko se smješkao u sebi:
MARKO: Mislim da će se i Ante razboljeti od muke kad shvati kako sam ga nasamario. Čekat će me cijeli dan ispred škole, a mene neće biti! Ja ću kući uživati slušajući cvrkut svoga kanarinca.
(Zaneseno) Ptice! Ptice su najljepša bića!
Kraj jednog stabla se zaustavi i uzvikne iznenađeno:
Gnijezdo! Ne mogu vjerovati. I ptica je u njemu!
Propne se na prste ne bi li zavirio u gnijezdo. Nježnim glasom obrati se ptici:
Ne boj se, neću ti ništa. Ja volim ptice. Oh, pa ti u gnijezdu imaš i jaja!
Odjednom ptica kljunom izbaci jaje iz gnijezda. Jedno, pa još jedno…
MARKO (prestrašeno): Što si to napravila?
Kao da ga razumije, ptica se oglasi:
PTICA: - Ku-ku, ku-ku!
MARKO (naglo shvaćajući): A, kukavice!
U međuvremenu na klupu iza stabla sjeo je mladić kojega Marko, zaokupljen pticom, nije ni primijetio.
Kad je čuo zadnje Markove riječi, on poskoči, uhvati ga za ruku i vikne:
ANTE (ljutito): Koga ti nazivaš kukavicom, majmune!?
MARKO (uplašeno i zamuckujući): Nisam rekao tebi nego ptici…
ANTE (nastavlja istim tonom): Ma nemoj! Gluplji izgovor nikad nisam čuo!
MARKO (plačući): Istina je!
ANTE: Suze ti neće pomoći!(Uvrijeđenim glasom nastavlja) Htio sam da se nađemo poslije škole,da se pomirimo, a ti me još zoveš kukavicom!
MARKO (plačući): Ali tamo na stablu je stvarno kukavica, pogledaj! (Pokazuje rukom prema mjestu u krošnji).
ANTE ga na trenutak pusti kako bi zavirio kamo mu je pokazao. U tom času kukavica gurne iz gnijezda jedno jaje koje padne i razbije se točno na njegovom čelu. Od razlivenog jaja ništa nije vidio pa je počeo paničariti i mahati šakama oko sebe.
ANTE: Joj, što je ovo… Ništa ne vidim!
MARKO (počne se smijati, drži se za trbuh i savija od smijeha, ali mu doleti šaka u oko)
ZASTOR (ZAMRAČENJE)
(radi promjene scene)
TREĆI PRIZOR
U Markovom domu. Veći dio pozornice prikazuje dnevni boravak. Mama glača rublje, tata gleda TV, baka u naslonjaču čita novine, starija sestra za računalom ili sa slušalicama ljulja glavu u ritmu i nešto pjevuši. S jedne strane ulazi Marko pognute glave. Kad se približi, vidi mu se šljivu na oku.
MARKO (tiho): Dobar dan.
MAMA (zabrinuto): Što ti se dogodilo (ostavlja glačanje, prilazi s rukama na bokovima i nastavlja strogo) Zar si se tukao?
MARKO: Nisam.
OTAC (zagleda se u Marka): A kako si onda dobio tu šljivu?
SESTRA (skida slušalice i znatiželjno, sa smiješkom prati razgovor)
MARKO (pomalo iznervirano): To je duga priča.
SESTRA (veselo): Pa imamo vremena…
BAKA (podiže pogled iznad naočala): Stvarno, o čemu se radi?
MARKO (vikne nestrpljivo): O kukavici! I prestanite me više ispitivati!
OTAC (ljutito): Prestani ti drugu djecu nazivati kukavicama…
MARKO (prekida oca): Ma o kukavici koja je…
OTAC: Dosta! Tvoja šljiva na oku govori da si se tukao! Tjedan dana nema odlaska na igralište!
SESTRA (radosno ubacuje): Zar nije bolje mjesec dana?!
MARKO (uzdahne i ljutita koraka uputi se prema drugom kraju pozornice)
MAMA: Kamo si se uputio?
MARKO (ne okrećući se): Idem u sobu, ionako sam kažnjen tjedan dana.
SESTRA (veselo dovikuje): Mjeesec!
(Ovdje se ovaj dio pozornice zamračuje, a osvjetljava se onaj koji prikazuje Markovu sobu.)
ČETVRTI PRIZOR
U Markovoj sobi. Radni stol i na njemu krletka s kanarincem. Čuje se umirujući cvrkut kanarinca.
MARKO (odloži torbu kraj stola, sjedne s uzdahom za stol i zagleda se u kanarinca): E, moj Kiki!Onaj Ante me prilično koštao. Ako se još jednom posvađamo, bit ću hrabar. Neću zaraditi ni jednu šljivu, a ako se to slučajno dogodi, idem k ravnatelju. Ravnatelj je jedina osoba koje se on boji. I neće me više ni pipnuti, vidjet ćeš!
KRAJ
Paula Petković 5.a,
Voditelj: Vesna Martinović
rad predložen za županijski Lidrano 2013.