Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Dolazi tata! Odmah sjednem na trosjed i počnem čitati knjigu. Čujem kako dolazi i pjeva. Opet je pijan. Znao sam da će opet početi vikati i bacati stvari pa brzo svog malog psa Bubija stavim u sobu da mu ne bi naudio.

Ušao je u kuću i kada je vidio da sjedim na trosjedu, počeo je vikati da cijeli dan ništa ne radim. Povukao sam se i otišao prošetati Bubija. Cijelim sam putem razmišljao kako bi najbolje bilo pobjeći od kuće, ali mi je bilo žao mame. Radi cijeli dan u trgovini i kada dođe kući, tata i na nju počne vikati.

Vratio sam se iz šetnje. Tata je spavao, a mama je došla s posla. Pitala me je li tata vikao na mene. Rekao sam da nije, jer znam da nju pogađa kada tata viče.

Ujutro sam otišao u školu i dobio tricu iz povijesti. Znao sam da me kući čekaju batine. Kad sam rekao tati za tricu, odmah mi je dao tri pljuske.

Napisao sam domaću zadaću za sutra i sve naučio. Navečer je nestalo struje, tata je počeo psovati, a ja sam opet dobio batine. Mama je prišla tati da mu reče da se ne može tako odnositi prema meni, da ja ni za što nisam kriv. On joj je dao takvu pljusku da joj je lice bilo cijelo crveno i užareno.

Otišao sam s njom u sobu i rekao da ja ovo više ne mogu trpjeti. Zagrlila me i osjetio sam kako njezine suze padaju na moje rame. Otišla se otuširati pa sam ostao sam u sobi s Bubijem. Upalio sam svijeću i promislio da je bar meni biti svijeća da sjajim kao sunce. Oh, kako joj zavidim!

 Struja je došla i čuo sam kako je tata uključio televizor u dnevnom boravku, ali ja nisam palio svjetlo. Ostavio sam svijeću neka svjetluca. Legao sam mirno u krevet. Mama je ležala na donjem krevetu i poželjela mi laku noć. U svjetlosti svijeće sve je bilo blaže i mekše. Malo sam razmišljao i onda zaspao.

Od tada svaku večer sam u sobi upalim svijeću, isključim svjetlo i u miru je promataram. Osjećam se sretnije, kao da sve loše uspomene tog dana ona svojim žarkim plamenom izbriše.

Zrinka Stipanović, 6. b razred, Voditeljica: Suzana Petković

povratak na naslovnicu