preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Sedmaši, Razrednica Marina Kalogjera, 1966. godina

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Kalendar
« Siječanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




Tražilica

 

 

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2036224
Ovaj mjesec: 7310
Ovaj tjedan: 674
Danas: 379

-

Pitali smo...
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Pitali smo ... Saru Kalogjera

Članice našeg web tima su intervjuirali Saru Kalogjeru, učenicu naše škole kojoj je hobi čitanje, pisanje i ilustriranje priča i koja je već s deset godina u rukama imala svoju vlastitu tiskanu knjigu. 

- Kakav je osjećaj imati svoju vlastitu knjigu?

Neobičan je osjećaj. Vidiš da piše tvoje ime, na koricama vidiš svoju sliku. Čudno, uzbudljivo.

- Jesi li sretna?

Jesam, naravno da sam sretna.

- Kako je prošlo predstavljanje knjige i je li ti bila velika trema?

U početku me je bilo malo sram. Iznenadilo me što je bilo puno ljudi na promociji, iznenadilo me što su učenici govorili o meni, zbor, super je bila torta u obliku slikovnice. Sve je bilo iznenađenje. Nisam znala što su mi sve spremili. Moja teta Verica i njen dečko Boris su napisali transparent. To je bilo odlično.

- A kako ti je išlo potpisivanje knjiga?

Vježbala sam u razredu s prijateljicama, birali smo najbolji potpis. Zabavno.

- Voliš li astronomiju? Jesi li zbog toga izabrala zvijezde i planete?

Dok sam pisala priču igrala sam „Sunčicu“ i gledala sam na internetu kako izgledaju planeti. Bilo mi je važno da sve bude po redu i točno. Zanima me astronomija, ali ne baš tako puno. Jednostavno sam maštala kako je to biti astronaut.

- Zašto si glavni lik nazvala Srećko, poznaš li u stvarnosti nekog Srećka?

Ne, ne poznam nijednog Srećka, inspirirao me jedan crtić. On ima i jednu prijateljicu koja se spominje u slikovnici i zove se Srećka.

- Kako ti se svidjelo u Karlovcu?

U Karlovac sam išla s tatom. Bilo je lijepo i uzbudljivo iako je padala kiša. Najviše mi se svidio jedan park u gradu, prepun cvijeća. Neobičan je, nije ravan nego prepun brežuljaka. Nikad nisam vidjela takav park. U dvoranu smo došli rano. Bila je puna stolova na kojima su se izlagale knjige. Svidjela sam se curama koje su tamo bile i uređivale dvoranu, pa su me pustile da im se pridružim. Malo sam im pomagala, malo čitala knjige, stvarno je bilo super slikovnica. Žao mi je što nisam upoznala Sanju Pilić. Nije došla u Karlovac jer je i ona imala promociju knjige. U žiriju je bio još jedan pisac, Tito Bilopavlović, njega sam upoznala.

- Koliko je djece sudjelovalo na natječaju?

Preko šesto djece.

- Koliko ti je trebalo da napišeš slikovnicu?

Trebalo mi je dosta dok napravim slikovnicu, oko tri mjeseca. U stvari, ona prva slikovnica je nastala za čas, ali ova prava s pažljivim ilustracijama je nastajala malo pomalo.

- Je li ti netko pomagao?

Pisala sam i crtala sama, ali svi su se zanimali kako mi ide: mama, tata, učiteljica, prijateljice. U samoj izradi slikovnice mi je pomagala nastavnica Claudia, tako da sve bude po pravilima natječaja.  Koliko točno treba bit stranica, što smije pisat na koricama, što ne smije,  pa nešto o sebi... To ponekad bude komplicirano.

A slikovnicu je na kraju trebalo i sašit. To mi je napravio tata.

- Zašto su pravila natječaja tako stroga?

Ne znam. 

- Jesi li sve sama ilustrirala?

Da, sve sam sama ilustrirala.

- Čini nam se teško svaki put nacrtati Srećka da ti ispadne isti. Kako ti je to uspjelo?

Nije mi svaki put uspijevalo, trebalo mi je ponavljat više puta. Na početku on nije bio isti ovakav, bio je mršav i žgoljav. Mama je rekla da je bolji ovaj debeljuškasti. . . 

- Što ti je  bilo najdraže crtati?

Kad sam počela radit priču svidjelo mi se kako crtam zvijezde. Počela sam ih oblačit. Tako su zvijezde postajale različite. Ima svakakvih zvijezda: pjevačica, kuhara, plesača…

- Koju su tehniku upotrebljavala?

Kombinirala sam svašta. Vodene boje, flomasterke i drvene. U originalu sam sve ukrašavala gliterima. Ali u tiskanoj knjizi se to ništa ne može vidjet. Baš mi je žao.

Zato smo na promociji knjige izložili originale. Čak i onu prvu „prvcatu“ koja je bila nastala odmah nakon radionice u školi.

- Pišeš li neku novu knjigu?

Da, napisala sam jednu priču i napravila ilustracije za natječaj koji se zove „Knjiga mi priča“. Poslala sam je na natječaj pa ćemo vidjeti što će bit. Sad mi je baš zanimljivo pratiti natječaje i pisati priče za njih.

- Uskoro ćeš u peti razred, je li ti žao što više nećeš biti u svom razredu?

Ja volim svoj 4. b i učiteljicu Lili. Sve su mi cure iz razreda super prijateljice i sve ih jako volim. Muški znaju bit malo i dosadni. Žao mi je što više nećemo biti skupa, ali mi ćemo se i dalje družit. U petom razredu bi voljela ostat s Ivanom Bilić.

- Kako je imati sestre blizanke?

Hmmm… što ću vam reći, nije lako. Ponekad sam ih i pomiješala. Loše je imat sestre blizanke jer mi ne daju da uđem u njihovu sobu, a kad mene nema doma one ulaze u moju i sve mi razbacaju. Ali, nekad su i dobre.

- Što radiš kad ne crtaš i pišeš?

Igram se u mojoj ulici, zove se Pelavin mir. U toj ulici nitko nije posvađan. Svi koji dođu kažu kako bi u njoj ostali živjeti. Moja je ulica najsretnija i najmirnija.

- Što se najčešće igrate?

Graničara.

- Pa kako igrate graničara po skalinama?

To je tajna.

- Za kraj nam reci, koji bi san najviše željela ostvariti?

Letjeti! Kad bi mi se moglo nešto tako ostvariti, najviše od svega bi željela letjeti.

- Gdje bi prvo poletjela?

Prvo bi letjela poviše Korčule, onda bi posjetila Plitvička jezera i Krku, a nakon toga poletjela bi oko svijeta i uputila se u svemir.

Zahvalili smo Sari na razgovoru i poželjeli joj da napiše puno knjiga i ostvari svoje snove. Sretno!






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju