Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Škola u prirodi

U utorak 23.4.2013. u 6 sati krenuli smo iz Korčule u Split. U Splitu na rivi čekao nas je autobus. Krenuli smo na ručak u Macolu. Poslije ručka krenuli smo na razgledanje Plitvičkih jezera. Ona su mi se najviše svidjela. Smjestili smo se u Fužinarskoj kući. Poslije večere imali smo talent show. To je bilo jako zabavno. Drugi dan posjetili smo NP Risnjak . Tamo je bilo puno snijega što nam se svima svidjelo. Poslijepodne posjetili smo Park šumu Golubinjak. Tamo smo se grudali snijegom i igrali nogomet. Navečer poslije večere imali smo pidžama party i lude frizure. Treći dan išli smo u Ogulin . Vidjeli smo Đulin ponor i Zavičajni muzej. Poslijepodne s brodom smo se provozali po jezeru Bajer. Navečer smo imali disco i izbor Miss i Mistera. Četvrti dan krenuli smo kući. Usput smo posjetili Sokolarski centar i svratili na ručak. Nastavili smo put do Splita. Tamo smo se ukrcali na katamaran i vratili kući na Korčulu. Bili smo tužni što još nismo ostali u Fužinama i zajedno se družili. Svima je bilo lijepo. Pogledajte slike, odlično smo se zabavljali .   

Paula Batinović  IV. a

            Moji najbolji prijatelji - životinje

Pored restorana Macola čekalo nas je veličanstveno iznenađenje. Sve je bilo kao na selu i u šumi. Životinje, koje me uvijek privlače. Na ulazu su nas dočekale divne, male domaće kokoši raznih boja. Zatim smo se spustili prema ponijima. Bili su ograđeni kao i sve životinje. Unutar ograde imali su prekrasnu drvenu štalu, napravljenu od najfinijih komada drveta. Tamo su bila tri ponija i svi su imali bijelu dlaku sa smeđim  mrljama i izgledali su kao da se po njima prolila boja. Griva im je bila smeđa i malo neuredna. Hranu su nam uzimali iz ruke. Odmah kraj njih  bile su dlakave divlje svinje pune blata te su izgledale kao da je na njih pao čokoladni preljev. Uvijek bi neka od njih stala kraj ograde i češkala se. Vidjeli smo kako se dvije divlje svinje tuku i to je bilo jako smiješno. Pošli smo do dva dlakava stvorenja, također debela, ali puno veća. To su smeđi medvjedi. Oni nisu tromi, naprotiv, vrlo su spretne životinje. Jedan se od medvjeda nekoliko puta  podignuo na stražnje noge. Izgledao je kao div. Drugi je samo ležao, ali poslije je prišao bliže. Ono što je mene najviše uzbudilo bile su srne. Njih sam također hranila. Bile su divne, nježne  a kraj njih mladunci lijepi i plahi. Poželjela sam zauvijek ostati s njima i igrati se . 

Sara Fabris, IV. b

Plitvička jezera

Plitvička jezera su me impresionirala. Tako su mi se svidjela da nisam znao  je li  to san ili stvarnost. Vidio sam krasne slapove i prekrasna jezera. Najljepša od svih jezera su Kozjak i Kaluđerovac. Neobične su biljke i ribe. Gledao sam male pastrve. Vodič nas je zaustavio i počeo pričati legendu o Plitvičkim jezerima. Ljudi su mnogo godina bili bez vode. Počeli su dobivati razne bolesti. Umirali su od gladi i žeđi. Dozvali su Crnu vilu s Velebita. Čuvši njihove molbe, poslala je jaku kišu koja je trajala mnogo dana. Kada je kiša prestala, oblaci i magla su se razišli a ljudi su ugledali jezero. Prozvali su ga Prošćansko jezero. Iz njega su nastala i druga jezera. Od tada više nitko nije bio žedan. Pun dojmova ukrcao sam se na brodicu kojom smo se vozili po jezeru Kozjak. Pogledajte slike s Plitvica .

Beris Peručić  IV. b

Sokolarski centar

Zadnjeg dana putovanja posjetili smo Sokolarski centar. Dočekao nas je vodič koji nam je pričao o sovi dok je ona mirno počivala na njegovoj ruci. Zanimljivo je to da sova može vidjeti u daljinu do osam kilometara,  no ona ne može micati zjenice kao mi, ali može glavu zavrtjeti za 270 stupnjeva. Desno uho joj je veće od lijevog i nalazi se na vrhu glave  dok je lijevo na dnu. Sova maše glavom u ritmu glazbe i tada hvata razne zvukove, a neobično je to da npr.  jednim  uhom može čuti miša  a na drugim vjevericu. Leti brzinom  od 200 km/ h i gotovo ju je nemoguće čuti. Sova je jako opasna životinja i kad joj se približite ona upozorava no, ako ne reagirate na upozorenje može biti loših posljedica. Upoznali smo sokola i njegove vještine. Tajna u sokolovom brzom letu  (obrušavanju) je u njegovom perju koje je vijugavo i ostavlja zrak ravnim. Može postići brzinu od 300 km/h. Vjeruje se da nas sokolovo pero može čuvati od zla. Htio bi još jednom posjetiti Sokolarski centar i držati sokola u ruci. Pogledajte slike iz sokolarskog centra !

Frano Filippi IV. b